Uvod

 

  Na pokusaj da javno progovorim o njemu kao covijeku, o njegovom zivotnom putu o njegovom stradanju, ja koja sam ga najbolje poznavala, odlucila sam se da napisem na sugestiji moja dva sina i mnogih drugih koji traze detalj vise, o Ilijinoj sudbini od 3. maja 1992 pa do onog kobnog dana kada ga igubismo.
Sjecanja naviru i pozljedjuju rane; boli, ruka mi drhti.
  Sve je tako svjeze i ne prolazi, i nikad proci nece. No, bez obzira koje koje bolne trenutke moram proci pretacuci svoja sjecanja i misli u pisanu rijec, a ipak se prihvatam toga.

 

Marica Tipura
Ljusdal 2000

Nazad