Takmicenje mladih pisaca u dalekoj Australiji

DJEVOJCICA IZ DOBOJA U FINALU !

- Kratka prica Asje Suljic, nase mlade Dobojke koja zivi u Sidneju, uvrstena je medju deset najboljih. - Doboj nastavlja svoju literarnu tradiciju i na petom kontinentu!

Iz daleke Australije, gdje sada vlada vjetrovita zima, stigla nam je lijepa vijest: kratka prica Asje Suljic (11) usla je u finale - medju deset najboljih!

Asja Suljic (11) - Medju deset najboljih

Ove godine sirom tog kontinenta oko 800 mladih pisaca takmici se u spisateljskim dometima sa svojim literarnim ostvarenjima. U konkurenciji ucenika sestih razreda, Asja je briljirala svojim talentom i stilskom obradom jednog stvarnog dogadjaja. U to se mogu uvjeriti i citaoci “Nasih novina”.

Za nagradu, pored pune torbe cokolade (sponsor takmicenja je “Nestle”) i nekoliko knjiga, dobice poziv za druzenje sa jednim pravim australijskim piscem za djecu. “Profesionalac” ce finalistima otkriti jos neke tajne spisateljske vjestine.Nakon tog druzenja, dvadeset finalista (deset iz petih, a deset iz sestih razreda) trebaju sastaviti novu ili preraditi postojecu pricu. Tada ce biti izabran superfinalista.

Asjina zelja: “Kad odrastem bicu pisac,balerina i novinar.”

-Ideju za ovu pricu dobila sam kada sam se igrala kod mojih drugarica i kada sam cula o Ellinim nestaslucima - pise nam putem Interneta nas dobojski knjizevni izdanak i dodaje: - Ella je jako slatka i vesela djevojcica i taj dogadjaj o kome pisem se stvarno desio.

- Sa kim se Asja u Australiji druzi i sta posebno voli?

- Moji najbolji prijatelji su Michelle Williams, Arianna i Ella Piknjac, Katarina, Tamara i Aleks, zatim Azra, pa Ema i Nina, Mak i Zoe i Enya. Imam vise hobija i to su: balet, step, gimnastika, tenis, klavir, softball, netball, fudbal, pisanje, crtanje i voznja bicikla. Ono sto posebno volim su putovanja u Evropu.

- Sta ces biti kad jednog dana porastes?

- Kad narastem hocu da budem pisac, balerina i novinar (i mozda morski biolog). Vec odavno pisem price i pjesme. Pocela sam pisati i jedan roman, jos prije dvije godine, ali ga jos nisam zavrsila

- I za kraj sta jos kaze Asja?

- Saljem vam nekoliko slika, uglavnom iz skole, a ima i jedna sa probe baleta. Pozdravljaju vas moji: mama Vesna i tata Almir. Jedva cekaju da vide novi broj “Nasih novena” iz Doboja!

Sretni i veseli – Vesna i Almir Suljic

PRVOAPRILSKI POZIV

Napisala: ASJA SULJIC

¨Ela, stani¨, povikala je nena.

Ela je trcala po kuci s kasikom kojom ju je nena hranila i iznenada tresnu u stolicu za pijanino. Odmah poce liti krokodilske suze i Nena promrlja na bosanskom, jedinom jeziku koji je mogla govoriti:¨Jadnice moja, jesi li dobro?

Nena je stigla iz Bosne u posjetu sinu i njegovoj porodici. Bila je kod njih oko dva mjeseca. Njeno veliko zadovoljstvo i radost predstavljalo je cuvanje dvogodisnje Ele dok su joj roditelji na poslu. Ela se s nenom izvrsno zabavljala, iako joj je ponekad stvarala glavobolju svojim malim nestaslucima.

Dok je nena prala posudje u kuhinji, Ela je radoznalo podigla telefonsku slusalicu i pocela se s njom igrati. Potom je nena usla u sobu i njezno rekla:¨Ela, daj mi taj telefon.¨Onda je oko pet minuta ganjala Elu po kući, dok je Ela vristala i tutnjala naokolo.

Ela je pobjegla u svoju sobu i sakrila se dok ju je nena trazila. Ela je mislila da je ovo igra, pa je i dalje trcala i krila se i stvarala veliku buku. Kad ju je nena konacno uhvatila i zgrabila telefon, Ela je ciknula sto je jace mogla i nena je iskljucila telefon, nesvjesna da je linija bila svo vrijeme otvorena.

Malo kasnije, nena je ugledala par policajaca kako hodaju okolo i pogledaju na kucu. Elina mama Sabina se upravo vratila iz kupovine i njena svekrva rece: ¨Sigurno ima nekih lopova u blizini, jer sam vidjela neke iz policije.¨ Potom, zacu se kucanje na vratima.

Sabina otvori vrata.

¨Ima li ovdje neko malo dijete?

Sabina je djelovala zbunjeno. ¨Da.¨

¨Trebamo je pregledati.¨Policajci su stajali u dovratku s rukama na bokovima. Izgledali su ozbiljno i vazno.

Sabina polako zaklima glavom i pusti policajce da udju. Ela je bila prilicno stidljiva i krila se iza zavjese dok su oni pregledali ima li modrica ili ogrebotina. Pitali su je nesto i ona je tiho tepala na engleskom.

¨Izgleda u redu¨, rece policajac. ¨Znate, dobili smo telefonski poziv i culi vristanje i deranje. Pomislili smo da je bolje da dođemo i provjerimo sta se dogadja. Izvinite ako smo vam smetali.¨

Nena se gotovo onesvijestila kad joj je Sabina kasnije objasnila da je policija sumnjala da je ona zlostavljala malu Elu, koja je slucajno pritisnula 000 dok se igrala s telefonom. ¨Za ime svega, ko bi ikad pomislio na takvu glupost !?¨, zalila se ona.

(prevedeno sa engleskog)

Napisao Mirko Jelec

Nase novine 2005 // www.tipura.com