Strana stampa o nasim Dobojlijama
BAJRAMOVICI IZ WISCONSINA |
|
Pred njima je bila zlatna
karijera. Da nije bilo rata Armin Bajramovic
danas bi bio specijalista-ortodont u nasem Regionalnom medicinskom
centru “23. avgust”, a njegova supruga Nadja
bila bi specijalista-pulmolog na grudnom odjeljenju nase bolnice na
kraju grada. Zapis o ovo dvoje Dobojlija govori kako ni rat, ni granice, ni veliki okeani,
ni daleki kontinenti ne mogu zaustaviti pamet i vrijedne ruke da postignu sve
ispocetka. Ipak, da ne grijesimo dusu, da
nije bilo rata bilo bi nam danas svima bolje. Armin i Nadja bi uzivali u
Doboju, okruzeni prijateljima i dragom sredinom u kojoj su odrasli i koju vole. Ali, kad su
vec bili prisiljeni postati izbjeglice sa troje djece: sa tada osmogodisnjim
Azerom i dvije male uplakane bebe u pelenama, onda je svakom Dobojliji puno
srce kada cuje kako ovo dvoje prave
uspjehe i u Americi, u drzavi Wisconsin.
Armin je danas
priznati strucnjak u ortodonciji, “senior project specialist” kako bi rekli
Amerikanci . I Nadja je blizu struke,
radi u laboratoriji jedne svjetske kompanije na mikrobioloskom ispitivanju uzoraka hrane i marljivo priprema
svoje ispite iz medicine.Na novom kontinentu doktorsku diplomu valja “odraditi” jos jednom i
poloziti teske ispite na engleskom.
Nadja je posve blizu tog velikog cilja. Nasi zemljaci koji nisu okusili
tegobe pecalbe mogli bi pomisliti da im sve ide
kao u americkom filmu: kupljena kuca sa dvoristem i bazenom u stambenom
kompleksu, tri automobila u garazi, sin dorastao do koledza…Iza scene tog filma, ono sto nasa
balkanska publika ponekad ne zeli
da vidi, puno je ucenja, puno
truda i rada, puno odricanja
i vjecitog dokazivanja.”Town-house” je kupljen na kredit,
za bazen se ima malo vremena,
a automobili nisu mjerilo bogatstva, vec potrebe. Bajramovicima skromnost jest
vrlina. Ipak, valjalo je to sve
postici za kratko vrijeme. “Senior project specialist” ne postaje se lako,
trebalo je zasukati rukave i pokazati znanje.
Armin Bajramovic je
diplomirao na Stomatoloskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, 1982., a deset
godina kasnije specijalizirao je ortodonciju na Ortodontskoj klinici
Univerziteta u Zagrebu. Kada je rat stigao u nas Doboj, u izbjeglickom
autobusu presao je sa familijom u Hrvatsku, a potom u Njemacku, prvo u
sabirni izbjeglicki centar u Augsburg, a zatim Minhen. U Bavarskoj je cetiri godine
radio kao zubo-tehnicar. U 1996-oj stigao je do Amerike i Cikaga, da bi uz
preporuku dr. Lee Grabera januara 1997. preselio sa familijom u grad Racine,
u drzavi Wisconsin, gdje je dobio zaposlenje u kompaniji “Allesee Orthodontic
Appliancies”. Intervju sa Arminom objavljen
je u strucnom biltenu njegove kompanije i posvecen je primjeni nove
ortodontske tehnologije - unutarnjih proteza-bravica uz tzv. CLASS tehniku i
TARG metod. Intervju govori o tome kako se izradjuju i ugradjuju
proteze-“bravice”, koja je korist od
ovog postupka koji je u toj kompaniji razvijen, prije svega zahvaljujuci
Arminovom dolasku, koji je kao skolovani specijalista - ortodont uspjesno
povezao teoriju sa praksom. Armin je cesto
na strucnim savjetovanjima, gdje razmjenjuje iskustva sa kolegama zubarima
o primjeni novih ortodontskih pomagala i metoda. Koliko je svijet ponekad mali a
slucajnost nevjerovatna, kazuje i neobican susret na posljednjem seminaru u
Torontu. Kao predavac na tom mitingu, Armin je u publici prepoznao svog
kolegu sa specijalizicije iz Zagreba, dr Marka Perkovica, koji je dosao do
Amerike da o novostima u ortodonciji sazna iz usta svog cimera - naseg
zemljaka! U ovoj americkoj prici,
najveca radost i najveca nada su - djeca! Armin i Nadja su ponosni na svoje
jato. Azer danas ima 18 godina i
upravo je maturirao u srednjoj skoli. Zbog sveukupnih aktivnosti i nakon
provedenog testiranja kao jedan od najboljih studenata u svojoj generaciji
dobio je cak dvije stipendije u visini od 36.000 dolara od Marquette University-ja za nastavak
skolovanja na tom prestiznom privatnom jezuitsko-katolickom fakultetu u
Milwaokee-ju. Studirace “International business and relations”. Bavi se
sportom, kompjuterima,sviranjem i slikanjem. Uci strane jezike. Francuski mu
je peti po redu! Stvarno
svestran i pametan mladic o kome cemo cuti jos dosta lijepih.
Azer Bajramovic medju najboljim
maturantima generacije
Nedim
i Azra su blizanci, imaju deset godina. Veseli, zdravi i razigrani, zavrsili
su cetrvrti razred osnovne skole. Nedim odlicno igra sah. Kao drugoplasirani
na jednom turniru sto ga je organizirala rusko-zidovska dijaspora u
Wisconsinu i on je dospio u novine - na ruskom u Americi , vjerovali ili ne! Da
taj rezultat nije plod slucaja pokazao je i u Milwaokee-ju gdje je izborio
vicesampionsku titulu na juniorskom otvorenom prvenstvu Americke sahovske
asocijacije. Nedim nesumnjivo posjeduje veliki sahovski talenat. Na njemu je
hoce li ga razvijati dalje, hocemo li cuti jos lijepih sportskih vijesti. Na
americkom kontinentu djeca do 12 godina moraju biti pod stalnim nadzorom. Ovdje
gdje nema bake, koja toliko Nedimu i Azri nedostaje i za kojom zude, cuvanje
djece za dvoje zaposlenih ponekad je veliko breme. Neko od odraslih uvijek
mora biti kod kuce, voditi i dovoditi djecu iz skole, brinuti o njima. Nije
lako uskladiti sve obaveze. Mladi sahista Nedim Bajramovic prima
nagradu Americke sahovske federacje Djeca rastu na radost
roditeljima kojima njihovi uspjesi znace vise od svega. Upravo se navrsilo
deset godina kako su Bajramovici
posljednji put vidjeli svoj Doboj. Svo to vrijeme mijenjali su predjele i
zemlje, noseci ga u srcu. Jos uvijek razmisljaju o povratku, jos se nisu
smirili i ucrtali definitivnu tacku svog odredista. Jos uvijek bi rado
vidjeli sebe kako rade u nasoj dobojskoj bolnici, kako pomazu bolesnicima. Kao
i vecini naseg svijeta rasutog sirom svjetskih meridijana jedino je izvjesno
da nista nije definitivno. Okolnosti i slucajnosti odredjuju nasu putanju.
Sada su tu gdje jesu, u drzavi Wisconsin. Sutra, ko zna!? Po pravilu, prvi
novodosli imigranti krce put, a vec druga generacija cini pravi posao. Azer,
Nedim i Azra su medju tom nasom mladom dobojskom rajom koja dolazi i koja ce
ispisivati jos vece i ljepse rezultate na ovom ogromnom kontinentu. Zapamtite njihova imena. Trebace nam dobra
americka veza!
Napisao Mirko
Jelec |
|
