Dobojlije u dijaspori:   Edina-Dina Nezirović (Norveška)

 

                                                DOBOJSKI PUTOPISAC

 

 

 

                 Ova putopisna priča trebala je biti objavljena mnogo ranije, u ljeto, u vrijeme kratkih rukava, ali zakašnjenje je donijelo Edinu  Dinu Nezirović u zagrljaj djeda Mraza. Djeca su u Norveškoj već izvukla sanke, a kroz bijelu prtinu poznata silueta šeta cuku i kroz pristiglu polarnu noć objektivom kamere hvata u bašti jedinu preostalu sačuvanu ružu  ogrnutu snijegom. Dina voli da "slika". Njeni motivi na "Fejsbuku" razlikuju se od uobičajenog, skoro možeš osjetiti miris i mekoću mahovine u nekoj dalekoj šumi na Sjeveru, ugledati oblutke u dubini gorskih jezera i bistrih rijeka, ljepotu prirode i njenom rukom čudesno stvorene oblike.

          

            Edina - Dina Nezirović

                 -Volim da slikam, a još više da putujem. Stvarno sam puno putovala i obilazila stare gradjevine. Ostala sam "dušom i tijelom" vječiti, radoznali arhitekta. Volim da pravim fotografije neobičnih trenutaka i gradjevina. To me drži.

                 Edina-Dina Nezirović je nakon završene arhitekture počela raditi u dobojskoj Gimnaziji, u ono vrijeme kad je škola "usmjerena" u gradjevinsku struku. Predavala je srednjkoškolcima sve predmete iz arhitekture i gradjevine od 1984. godine pa do početka rata. Udala se za našeg muzičara Mirsada - Pitlju Nezirovića.

                 -Danas živimo u Trondhajmu (Trondheim), na sjeveru Norveške. Imamo dvoje odrasle djece. Kćerka Ines je trenutno u Skoplju, radi u norveškoj ambasadi, a sin Nives-Nino studira za elektro-inženjera. A muž mi svirka, kad imamo vremena, ha,ha,ha...

             

               Family Nezirović: Nino, Ines, Mirsad i Edina

 

                 -Lijepo je imati "profesionalca" uza se?

                 -Pitlja nije imao svoju stalnu grupu. Svirao je po hotelima zajedno sa Sprečom, Saidom, Šekijem, Nadjetom, Sejom Picikom...Sada radi u jednoj molerskoj firmi, svira za svoju dušu a u slobodno vrijeme peca. Toliko je time oduševljen da je i mene posve zarazio. Imamo jednu grupu pecaroša koja se sastaje kad je lijepo vrijeme i često idemo na Gaulu. To je rijeka ovdje u Trondhajmu, u kojoj lovimo losose. Ja radim kao nastavnik u srednjoj školi, pa imam prilično dosta slobode u vrijeme školskih raspusta i praznika. Svaki trenutak koristimo za obilazak novih mjesta i za sad uspijevam iskombinovati svoja putovanja. Putovala sam sa prijateljicama, sestrom, kćerkom, i, naravno, sa Pitljom. Kad sam za nešto zainteresovana, uspijem uglavnom da nagovorim one koji su za!

                 -Dinu su prozvali na Fejsbuku dobojskim putopiscem. Pored obilja prelijepih slika, trudi se da svaku od njih protumači iz prirodno-emotivnog ili socijalno-istorijskog konteksta. O čemu bi putopisac htio da priča za ovu prigodu?

 

                 -Mislim da bi naše zadnje putovanje u Egipat, posjeta Kairu i piramidama bilo zanimljivo štivo. Na putovanje kroz Egipat prema Kairu krenuli smo sa prijateljia da vidimo sve znamenitosti koje se mogu posjetiti i da utvrdimo gradivo iz raznih knjiga koje smo čitali, da se uvjerimo kako sve to zaprave izgleda. Vožnja autobusom do Kaira trajala je pet sati, a pred sam ulazak u grad prizori prometa su bili šokantni i katastrofalni. Za tako nešto sam čula, ali nisam mogla vjerovati da postoji. Na stotine automobila je dolazilo sa svih strana, uporno se gurajući a truba je bila jedini zvuk. Trubili su i trubili. Prostori izmedju auta su se smanjivali. Vrijedi jedno jedino pravilo - ko se prvi ubaci, bez obzira što je  na semaforu crveno. Ulazak u Kairo je trajao oko jedan sat. A kada smo stigli na plato gdje se nalaze piramide, tada sam prvi put uživo vidjela ove veličanstvene gradjevine.

                 -Svako ima neku svoju predstavu o tome, ali jesu li se tvoje "predstave" podudarile sa stvarnim prizorom?

                 -Bio je to nezaboravan osjećaj! Ushićenje! Nisam mogla vjerovati da je to tako ogromno. Sve slike koje sam do tada vidjela nisu mi mogle dočarati stvarnost. Kad smo došli blizu njih i vidjeli veličinu blokova kojim su slagane...ma kakva ljudska ruka, sve su to priče za malu djecu...

                 -Zvučiš pomalo denikenovski, obavijena  misterijom posjetilaca iz svemira?

                 -Ovaj putopis nije mjesto za špekulacije, ali pred veličinom ovih gradjevina nameću se svakakva pitanja o njihovom tvorcu. Piramide su gradjene posvuda po svijetu, ali najčuveniji kompleks se nalazi na platou Giza u Kairu. Čine ga Kufuova (Keopsova), Kefrenova i Mikerinova piramida. Najveca je Kufuova piramida. Priprema za gradnju je trajala 20-tak godina. Svaki kamen od koga je napravljena težak je oko tri tone. Izračunato je da bi se od tih stijena mogao ozidati zid oko cijele Francuske, visine tri metra!!! Stvarno je neopisiv osjećaj biti na tom mjestu, koje kao da je prekriveno velom misterije, koju pojačava prizor Sfinge, zaštitnice piramida, sa ljudskom glavom i tijelom lava...

                 -Ništa na ovom svijetu nije bez razloga, sve ima svoju ulogu i funkciju?

                 -E pa u tome i jest problem i oko toga se spore naučnici današnjice - da li su piramide bile samo i isključivo grobnica faraona, ili je geometrijski oblik tih gradjevina zaostavština neke napredne civilizacije koja je nama ostavila "energetsku tajnu" sakupljanja raznih energija i sila iz svemira i dala da se sagradi "generator energije" koji će u ljudima buditi svijest i spoznaju, ali mi to svojim trenutnim nivoom svijesti još ne možemo da dokučimo.

                 -A šta znamo?

                 -Znamo samo ono što nam oko vidi i povijesnu faktografiju. Kufuova ili Velika piramida visoka je gotovo 150 metara i sagradjena je od dva miliona kamenih blokova. Izgradjena je oko 2560. godine prije nove ere po nalogu faraona Kufua (Keopsa). Do nje je Kafrina piramida, koja je znatno manja od piramide njegovog oca Kufua, ali je bolje očuvana. I na kraju tu je najmanja, treća po redu, Menkaurina piramida, nazvana po trećem vladaru is te faraonske dinastije,  sinu Kafrinom i Kufuovom unuku. Znamo još i to da je Kufu ostao upamćen kao veliki tiranin, koji je morao pokrenuti (silom) cijeli Egipat da sebi izgradi grobnicu. Drevni egipatski kraljevi vjerovali su da njihov zagrobni život ovisi o očuvanju tijela. Zato su mrtvi balzamirani, a mumije su se sakrivale dubokom pod zemljom u unutrašnjosti piramida. Mumija iz velike piramide nikad nije pronadjena. Ulaz u Mikerinovu piramidu otkriven je u novije doba, 1922. godine. Postoji legenda da je Mikerin, koji je ostao upamćen kao dobar vladar, mnogo milosrdniji od svog djeda Kufua i oca Kafre, "bacio prokletstvo" da će prvih dvadeset i dvoje koji udju u piramidu umrijeti strašnom smrću. Sam Dejvidson, naučnik koji je otkrio ulaz u piramidu, umro je u bolnici u strašnim mukama, a u tom trenutku nestalo je struje u cijelom Kairu. Na gradnji piramida radilo je oko 100 hiljada ljudi, a unutar njih postoje brojni labirinti, kako bi faraoni čije su mumije sahranjivane u njima sačuvali svoje bogatstvo od pljačkaša. Ja imam klaustrofobiju, ali sam ipak ušla u jedan mali, uski  hodnik i promuvala se. Bilo je uzbudljivo (kao u faraonskom grobu), ali nismo vidjeli ništa posebno zanimljivo...

 

                 -Ako su ostale do dana današnjeg neprotumačene, piramide su danas samo turistička ponuda.

                 -Piramide su najpoznatiji i najstariji spomenik čovječanstva. Vrijedilo je posjetiti ove drevne gradjevine. Činjenica je, medjutim, da se sve iskomercijaliziralo. Nalaze se  oko osam kilometara od grada Gize i oko 15 kilometara od centra Kaira. Praktično nalaze se direktno na ulici piramida (Sharia al-Ahram). Jedini su preostali spomenik od sedam svjetskih čuda antike. Kad se dodje na plato, osjećaš se fenomenalno, kao dio istorije koju si nekad učio. Kad se malo pribereš, kreneš u obilazak. Karte se naravno kupuju na ulazu, mislim da se prodaju po cijeni od 10 Eura. Jedino što me razočaralo, to su bili uniformisani čuvari koji su trazili "kopejke" (valjda misleći da smo Rusi) da te slikaju, čuvaju, prate, itd. (Rusi su i ovdje došli u ogromnim količinama , ali ih Egipćani ne vole). Stražari su maksimalno  korumpirani, spavaju na radnom mjestu. Ako nastane konflikt medju turistima i prodavačima suvenira, ne ulaze u diskusiju, povlače se. Turisti, uglavnom i najčešće, sve moraju da plate. Tu su još i mala djeca koja prose i teško ih se otarasiti. Ako su piramide naša veza sa svemirom, onda je prizor oko njih još neposrednija veza sa svakidašnjicom. Siromaštvo i bijeda se vide svuda naokolo.

                 -U Norvešku je stigla zima (kao u pjesmi, duga i hladna). Sad se grijete na "energiji piramida", a čim granu lijepi dani, gdje će se zaputiti Edina-Dina Nezirović, naš dobojski putopisac iz dijaspore?

                 -Ubrzo ćemo na Tenerife. Ima tamo jedan zanimljiv vulkan... Volim da putujem. Sretna sam i radujem se životu! Možda su me to piramide svojim kosmičkom energijom prosvijetlile!

 

                                                               MIRKO JELEČ
                                           E-mail: mirko.jelec@gmail.com

                                        www.tipura.com // Naše novine 2011