Dobojlije u dijaspori:
Edina-Dina Nezirović (Norveška) DOBOJSKI
PUTOPISAC |
Ova putopisna
priča trebala je biti objavljena mnogo ranije, u ljeto, u vrijeme kratkih rukava, ali zakašnjenje je donijelo Edinu Dinu
Nezirović u zagrljaj
djeda Mraza. Djeca su u Norveškoj
već izvukla sanke, a kroz bijelu prtinu poznata silueta šeta cuku i
kroz pristiglu polarnu noć objektivom kamere hvata u bašti jedinu preostalu sačuvanu ružu ogrnutu
snijegom. Dina voli da "slika". Njeni motivi na "Fejsbuku" razlikuju se od uobičajenog, skoro možeš osjetiti miris i mekoću
mahovine u nekoj dalekoj šumi na Sjeveru, ugledati
oblutke u dubini gorskih jezera i bistrih -Volim da slikam, a još više
da putujem. Stvarno sam puno putovala i obilazila stare gradjevine. Ostala sam "dušom i tijelom" vječiti, radoznali arhitekta. Volim da pravim fotografije neobičnih trenutaka i gradjevina. To me drži. Edina-Dina
Nezirović je nakon završene arhitekture počela raditi u dobojskoj Gimnaziji, u ono vrijeme kad
je škola "usmjerena"
u gradjevinsku struku. Predavala je srednjkoškolcima sve predmete iz arhitekture i gradjevine od
1984. godine pa do početka rata. Udala se za
našeg muzičara Mirsada - Pitlju Nezirovića. -Danas živimo u Trondhajmu (Trondheim), na sjeveru Norveške. Imamo
dvoje odrasle djece. Kćerka Ines je trenutno u Skoplju, radi u norveškoj
ambasadi, a sin Nives-Nino studira za elektro-inženjera. A muž mi svirka, kad
imamo vremena, ha,ha,ha... Family Nezirović:
Nino, Ines, Mirsad i -Lijepo
je imati "profesionalca" uza se? -Pitlja nije imao svoju stalnu grupu. Svirao
je po hotelima zajedno sa Sprečom, Saidom, Šekijem, Nadjetom, Sejom
Picikom...Sada radi u jednoj molerskoj firmi, svira za svoju dušu a u
slobodno vrijeme peca. Toliko je time oduševljen da je i mene posve zarazio.
Imamo jednu grupu pecaroša koja se sastaje kad je lijepo vrijeme i često
idemo na Gaulu. To je rijeka ovdje u Trondhajmu, u kojoj lovimo losose. Ja
radim kao nastavnik u srednjoj školi, pa imam prilično dosta slobode u
vrijeme školskih raspusta i praznika. Svaki trenutak koristimo za obilazak
novih mjesta i za sad uspijevam iskombinovati svoja putovanja. Putovala sam sa prijateljicama, sestrom, kćerkom, i, naravno, sa Pitljom. Kad sam za nešto zainteresovana,
uspijem uglavnom da nagovorim one koji su za!
-Dinu su prozvali na
Fejsbuku dobojskim putopiscem. Pored obilja prelijepih slika, trudi se da svaku od njih
protumači iz prirodno-emotivnog ili socijalno-istorijskog konteksta.
O čemu bi putopisac htio da priča za ovu prigodu? -Mislim da bi naše zadnje
putovanje u Egipat, posjeta Kairu i piramidama bilo zanimljivo štivo. Na putovanje kroz Egipat prema
Kairu krenuli smo sa prijateljia
da vidimo sve znamenitosti koje se mogu posjetiti i da
utvrdimo gradivo iz raznih knjiga
koje smo čitali, da se uvjerimo kako sve to zaprave izgleda. Vožnja autobusom
do Kaira trajala je pet sati, a pred sam ulazak u grad prizori prometa su bili šokantni
i katastrofalni. Za tako nešto sam čula, ali nisam mogla vjerovati
da postoji. Na stotine
automobila je dolazilo sa svih
strana, uporno se gurajući a truba je bila jedini zvuk. Trubili su i trubili. Prostori izmedju auta su se
smanjivali. Vrijedi jedno jedino pravilo - ko se prvi ubaci, bez obzira
što je na semaforu crveno. Ulazak u Kairo
je trajao oko jedan sat. A kada smo stigli
na plato gdje se nalaze piramide, tada sam prvi put uživo
vidjela ove veličanstvene gradjevine.
-Svako ima neku
svoju predstavu o tome, ali jesu
li se tvoje "predstave" podudarile sa stvarnim prizorom? -Bio je to nezaboravan osjećaj! Ushićenje! Nisam mogla vjerovati
da je to tako ogromno. Sve slike koje
sam do tada vidjela nisu mi mogle dočarati stvarnost. Kad smo došli blizu
njih i vidjeli veličinu blokova kojim su slagane...ma kakva ljudska ruka, sve su
to priče za malu djecu... -Zvučiš pomalo denikenovski, obavijena misterijom
posjetilaca iz svemira? -Ovaj putopis nije mjesto za
špekulacije, ali pred veličinom ovih gradjevina nameću se svakakva pitanja o njihovom tvorcu. Piramide su gradjene posvuda
po svijetu, ali najčuveniji kompleks se nalazi na platou -Ništa na ovom svijetu nije bez razloga,
sve ima svoju ulogu i funkciju? -E pa u tome i jest
problem i oko toga se spore
naučnici današnjice
- da li su piramide bile samo i isključivo grobnica faraona, ili je geometrijski oblik tih gradjevina zaostavština neke napredne civilizacije koja je nama ostavila "energetsku tajnu" sakupljanja raznih energija i sila iz svemira i dala da se sagradi
"generator energije" koji
će u ljudima buditi svijest i spoznaju, ali mi to svojim trenutnim nivoom svijesti još ne možemo da dokučimo. -A šta
znamo?
-Znamo samo ono što nam
oko vidi i povijesnu faktografiju.
Kufuova ili Velika piramida visoka je gotovo 150 metara i sagradjena je od
dva miliona kamenih blokova. Izgradjena
je oko 2560. godine prije nove ere po nalogu faraona Kufua (Keopsa). Do nje
je Kafrina piramida, koja je znatno manja od piramide njegovog oca Kufua, ali
je bolje očuvana. I na kraju tu je najmanja, treća po redu,
Menkaurina piramida, nazvana po trećem vladaru is te faraonske
dinastije, sinu Kafrinom i Kufuovom
unuku. Znamo još i to da je Kufu ostao upamćen kao veliki tiranin, koji
je morao pokrenuti (silom) cijeli Egipat da sebi izgradi grobnicu. Drevni
egipatski kraljevi vjerovali su da njihov zagrobni život ovisi o očuvanju
tijela. Zato su mrtvi balzamirani, a mumije su se sakrivale dubokom pod
zemljom u unutrašnjosti piramida. Mumija iz velike piramide nikad nije
pronadjena. Ulaz u Mikerinovu piramidu otkriven je u novije doba, 1922. godine.
Postoji legenda da je Mikerin, koji je ostao upamćen kao dobar vladar, mnogo
milosrdniji od svog djeda Kufua i oca Kafre, "bacio prokletstvo" da
će prvih dvadeset i dvoje koji udju u piramidu umrijeti strašnom
smrću. Sam Dejvidson, naučnik koji je otkrio ulaz u piramidu, umro
je u bolnici u strašnim mukama, a u tom trenutku nestalo je struje u cijelom
Kairu. Na gradnji piramida radilo je oko 100 hiljada ljudi, a unutar njih
postoje brojni labirinti, kako bi faraoni čije su mumije sahranjivane u
njima sačuvali svoje bogatstvo od pljačkaša. Ja imam
klaustrofobiju, ali sam ipak ušla u jedan mali, uski hodnik i promuvala se. Bilo je uzbudljivo
(kao u faraonskom grobu), ali nismo vidjeli ništa posebno zanimljivo... -Ako su ostale do dana današnjeg neprotumačene,
piramide su danas samo turistička ponuda. -Piramide su najpoznatiji i
najstariji spomenik čovječanstva. Vrijedilo je posjetiti ove drevne
gradjevine. Činjenica je, medjutim, da se sve iskomercijaliziralo. Nalaze
se oko osam kilometara od grada Gize i
oko 15 kilometara od centra Kaira. Praktično nalaze se direktno na ulici
piramida (Sharia al-Ahram). Jedini su preostali spomenik od sedam svjetskih
čuda antike. Kad se dodje na plato, osjećaš se fenomenalno, kao dio
istorije koju si nekad učio. Kad se malo pribereš, kreneš u obilazak.
Karte se naravno kupuju na ulazu, mislim da se prodaju po cijeni od 10 Eura.
Jedino što me razočaralo, to su bili uniformisani čuvari koji su trazili
"kopejke" (valjda misleći da smo Rusi) da te slikaju, čuvaju,
prate, itd. (Rusi su i ovdje došli u ogromnim količinama , ali ih
Egipćani ne vole). Stražari su maksimalno korumpirani, spavaju na radnom mjestu. Ako
nastane konflikt medju turistima i prodavačima suvenira, ne ulaze u
diskusiju, povlače se. Turisti, uglavnom i najčešće, sve
moraju da plate. Tu su još i mala djeca koja prose i teško ih se otarasiti. Ako
su piramide naša veza sa svemirom, onda je prizor oko njih još neposrednija
veza sa svakidašnjicom. Siromaštvo i bijeda se vide svuda naokolo. -U Norvešku je stigla zima (kao u pjesmi,
duga i hladna). Sad se grijete na "energiji piramida", a čim
granu lijepi dani, gdje će se zaputiti Edina-Dina Nezirović, naš
dobojski putopisac iz dijaspore? -Ubrzo ćemo na Tenerife. Ima tamo
jedan zanimljiv vulkan... Volim da putujem. Sretna sam i radujem se životu!
Možda su me to piramide svojim kosmičkom energijom prosvijetlile!
MIRKO JELEČ www.tipura.com // Naše novine 2011 |