Moje Dobojlije: Haris Ahmetović, Štutgart, Njemačka

CARPE DIEM,* ZEMLJACI!

- Umjetnik života je onaj koji svoje ljeto doživi tako da ga i zimi grije (Alfred Polger, austrijski pisac)

Blagost septembarskog sunca prosula se po širokoj cesti. Carlos Santana prebire po žicama latino-američke tonove, dok prsti dobuju po volanu i u ritmu prate “Corazon Espinado”. Promiču pejsaži kao sa godišnjih kalendara: prostrani pašnjaci uokvireni crnogoričnom šumom, bistri potoci, gorska jezerca, visoke granitne planine i srna što mirno promatra auto-put, posve neopterećena uvodnom filozofskom maksimom bitisanja. Život je lijep! Umjetnost života je umjetnost zanemarenja nevažnog (Coco Chanel). Vraćam se kući sa veslačkog takmičenja u kanadskom turističkom mjestu Kelowna, na jezeru Okanagan. Srce je puno. Osvojili smo zlatnu medalju, pola čamca plakalo je od radosti i sreće (eh,žene,žene). Sreća je stabilno zdravlje i loše sjecanje (Ingrid Bergman).

Richmond Centre Dragoneers

Nakon neuspjeha na prošloj regati, ovaj put veslali smo besprijekorno. Naš dragon boat ili zmajev čamac stigao je do američke obale sa Dalekog Istoka. Nošen tradicijom kineskih doseljenika zaplovio je ovim vodama i postao veoma popularan i masovan. Na Kelowna Dragon Boat Festival-u učestvovalo je 150 posada, preko tri hiljade takmičara. Brojke možda nisu bitne. Čovjek se ne odredjuje po duljini sjene, nego koliko sunca u sebi ima (Blake). A poslije sunca bitno je zlato, he.he.he. Tim se zove Richmond Centre Dragoneers. Broji 20 veslača, jednog bubnjara i jednog kormilara u čamcu dugom 12 metara. Jedini sam sa prostora omedjenog sintagmom “što južnije to tužnije”, a i najstariji (sto me više žalosti od prvog). Uskočio sam u čamac jer: Iskušenja treba isprobati, ko zna da li će opet doći (Oskar Wilde).

Preuzeto sa http://www.kelownadragonboatfestival.com/

Svi mi živimo pod istim nebom ali nemamo iste horizonte (Konrad Adenauer). U trenutku dok sportski duh kineskog kolektivizma uz prštanje vode, ritam bubnja sa pramca i promukli poklik kormirala (“Give me the best ten finish!”) prolazi kroz cilj, velikih pola sekunde prije veslača grada domaćina, u jednom voćnjaku, baš sasvim blizu, jedna druga ekipa koju čine moji zemljaci isključivo, bavi se praktičnijim poslom. Vodjeni drugom zvijezdom vodiljom prihvatili su latinsku izreku “Carpe diem” zaozbilje, žure da “uberu dan”,tj. prije mraka da oberu - kruške!? Kelowna je poznati vinogradarsko-voćarski kraj, kupili su tonu voća za svoj “utilitarno-hedonistički projekat” pečenja rakije. Jest, pobjeglo se iz Doboja, ali se nije moglo pobjeći od svega. Est difficillimum se ipsum vincere (Najteže je pobijediti samog sebe). Vješte ruke napravile su pravi rakijski kazan. Najesen će se zacrveniti obrazi i poteći pjesma kad iz njega procuri domaća rakija od kanadske Okanagan kruške…

Treća slika ovog nenadmašno lijepog septembra uhvatiće konačno u fokusu našeg glavnog junaka. U jednoj štampariji u Štutgartu, Haris Ahmetović, u svom “carpe diem” trenutku, preuzima primjerke svoje nove tek odštampane knjige. Prepisujemo njegove citate poznatih ličnosti, koji nas prate kroz ovaj veslačko-rakijski uvod u kazivanje o Dobojliji neobične strasti i vrijedne nakane.

Haris godinama sakuplja citate, latinske izreke, aforizme i grafite. Odlučio je tu golemu, vjekovima nataloženu mudrost podijeliti sa prijateljima. U junu je objavio knjigu “slučajno, nehotično, namjerno i s predumišljajem rečenih rečenica poznatih, manje poznatih i anonimnih”, pod naslovom “Odabrani citati poznatih ličnosti”. Druga knjiga, ovo novo septembarsko izdanje, nosi naziv “Latinske izreke”. Acta, non verba (Djela, a ne riječi), odredjuju ovog četrdesetdvogodišnjeg Dobojliju. A može mu se pripisati ili prepisati, svejedno, i ova mudrost: Vita brevis, ars longa - Život je kratak, a umjetnost duga (vječna). Zagonetno je, ipak, kome danas treba ova latinština i prastare izreke?

-Treba, treba, itekako treba! – reći će autor neobičnih knjiga, koje je o svom trošku odštampao “za prijatelje i one koji vole knjigu”. -Svako bi trebao da ima ove knjige pored uzglavlja i da se izrečenim mudrostima uči i uvijek iznova vraća!

Glavni junak jedne knjige došao mi da se žali, divno bješe glavni biti dok me nisu pročitali… Duhoviti i u Bijelom dugmetu opjevani stih Duška Trifunovića neće, medjutim, ništa kazati o našem glavnom junaku. Ko je Haris Ahmetović?

Rodjen je u julu 1967. u Doboju, išao u Osnovnu školu “Josip Jovanović”, završio Elektro-tehničku, generacija 1982-86. Stanovao je iznad “Mobilije”, kod Aljine pekare (odrastao na mirisnim lepinama). O sebi će još reći da je “klasični ratni slučaj” sa započetom elektrotehnikom u Banjaluci i nedovršenim faksom ekonomije u Brčkom, sa mladošću prekinutom ratom, natjeranom u bijeg do Njemačke, do Štutgarta preko Sjevernog mora. U Baden-Virtenbergu ostao je do danas, baveći se gastronomijom. Počeo je sa pranjem tanjira, pa dogurao do vrhunskog konobara koji je ugošćavao najpoznatije njemačke glumce, bankare, političare… Sad se hvali normalnim radnim vremenom, slobodnim vikendom i praznikom, Pronašao je bolji i mirniji posao na prijemu robe za restoran u centrali jedne banke u centru grada. “Ništa posebno, ali sad imam konačno vremena za moju dušu, za malo sporta, malo Interneta, a ponešto se baci i na papir…”

-Neko sakuplja ploče, neko filmove, a Haris mudrosti?

-To je moja strast u koju sam utrošio dosta slobodnog vremena po bibliotekama i knjižarama, čitajući knjige, listajući časopise. Odlučio sam se da ih objavim, jer me stvarno nervira kada idem u Bosnu ili Hrvatsku ne mogu kupiti neku knjigu po “normalnoj” cijeni. Užasno su skupe, a rijetko se mogu pronaći knjige koje obrazuju malo šire. Ljudi u našem zavičaju su puni sebe i površnog znanja, što je gore nego ne znati ništa. U razgovoru je uvijek prisutna nedorečenost: neko mi je nešto rekao, priča se, čuo sam i sl. Zato sam htio napraviti knjige sa citatima i latinskim izrekama i napisati KO je to rekao, KADA i ZAŠTO!

-Izgleda u svemu ovome nisi imao komercijalne namjere?

-Ove knjige sam radio, kako se to kaže, za sebe i svoju dušu, tako da mi “zarada” nije u prvom planu. Sve ovo je zamišljeno kao moj osobni poklon prijateljima za različite povode, a dio tiraža ću vjerovatno prodati preko Interneta, ili kada budem išao u Bosnu možda da ih ponudim nekom distributeru. Vidjeću.

-U moru zrelog promišljanja i izreka koje su se uspjele očuvati kroz stoljeća, vjerovatno neka otkriva tvoj životni kredo.

-Pošto su ove knjižice esencija od nekoliko hiljada citata koje sam pročitao, onda skoro svaki drugi citat možete komotno uzeti za moj životno kredo. Nisam htio ići u kvantitet, htio sam napraviti knjige koje imaju kontinuiranu vrijednost, koje će same tjerati čitaoca da ih iznova otvori i pročita. Iz dosade, ali i iz namjere.

-Kako se knjige mogu nabaviti?

-Jednostavno, putem moje Internet stranice

www.ah77.de.tl

Inače na tom mom home page-u Dobojlije mogu pronaći kraći izbor iz mojih knjiga, ali takodje i dosta zavičajnih “materijala”: eseja, slika, fotografija i pjesama…

-Znači, o nostalgiji da te ne pitam? Znam da ćeš odgovoriti poslovicom.

-Za opis tog stanja najprikladnija bi bila izreka njemačkog političara Manfreda Romela: Nostalgija je sposobnost žaliti za nečim što nije tako, kako nikad nije ni bilo. Naravno, meni je žao mog Doboja u kome sam odrastao, mojih prijatelja koje sam širom svijeta pogubio i vremena moje mladosti koja se više neće kao takva vratiti. Gete je rekao: Sa znanjem raste i sumnja. A mozda to i nije bilo tako kako srce misli! Barem ću od svega sačuvati samo lijepe uspomene. Marcus Tullius Cicero je stotinu godina prije nove ere izgovorio Ubi bene ibi patria - Gdje (mi je) dobro, tamo (mi je) domovina. Ciceron ove rijeci izgovara kao utjehu za protjerane, što je i sam bio kada je morao tražiti azil u Grčkoj. U ovom kontekstu možda je prikladna i ova mudrost: Dum spiro spero - Dok dišem (živim), nadam se. A za utjehu svima nama: Labor omnia vincit - Rad sve pobjeđuje (u radu je spas).

-Ciklus još nije završen?

-Nije jer trebam još da odštampan i treću knjigu ”Aforizmi i graffiti”. Planiram to uraditi uskoro, vjerovatno do kraja oktobra. I u nasem jezičkom nasljedju obilje je mudrih izreka kojih se povremeno treba prisjetiti, jer ulijevaju moralnu snagu. Vjera u nešto brda pomjera! I sasvim je u pravu svako koji kaže: Više napravi onaj koji hoće nego onaj koji može! Nadam se da će čitaoci mojih knjiga potvrditi obje premise, iako se svi zajedno uvjeravamo da ništa u životu nije lako.

Ni budućnost nije što je nekad bila!

*Carpe Diem, doslovno: Uberi dan. (tj. iskoristi dan (vrijeme, priliku). Ne dozvoli da ti dan prodje neiskorišten. (U današnje vrijeme često u smislu: Uživaj ako imaš priliku, samo se jednom živi). Carpe diem, quam minimum credula postero - Uberi dan i vjeruj sljedećem što je moguće manje. Izvor: Horacije (Quintus Horatius Flaccus, 65 p.n.e.- 8 godine, rimski pjesnik, djelo „Carmine")

MIRKO JELEC
E-mail: jelec@telus.net