|
O domacim zivotinjama i Dobojlijama: Ljilja
Kovacevic (Kanada) - Berislava Stosic (Doboj) TRI
PRICE ZA ISTU NAMJENU |
|
Kad je Jericho,
zvani Jerry, u svojoj devetoj godini dospio u macije sirotiste, usvojila ga
je Ljilja Kovacevic. Od tad veliki zuti perzijski macor neumorno prede
najljepsu maciju pjesmu samo za nasu zemljakinju, koju Kanadjani zovu Lilly.
Ko zna, mozda se ljubav prema zivotinjama nasljedjuje, a mozda se covjek s
tim ne rodi, ali se kasnije obogati. Jedino je pouzdano da je Ljilja do ove
velike, daleke zemlje dogurala iz nuzde. Nakon studija, sa diplomom profesora
njemackog jezika, zaposlila se u sarajevskom TAS-u. Rat ju je zatekao u
Sarajevu. Iz opkoljenog grada nije se moglo izaci, a moralo se jesti. Ljilja,
srecom, pronalazi posao i prevodi novinarskim ekipama austrijske i njemacke
televizije. Napokon, uz njihovu pomoc, helikopter UNPROFOR-a odvozi je prvo u
Italiju, a potom stize do Njemacke. U Minhenu je provela sest godina radeci u
administraciji jedne bolnice. Onda je poletjela jos dalje, do najdalje
kanadske obale. Radila je neke usputne poslove i ponovo krenula u skolu. U Vankuveru je zavrsila koledz i
postala programer. Medjutim, kompjuterska industrija u tom momentu bila je na nizbrdici. Lilly, nas neumorni
svjetski putnik, pakuje kofere i odlazi u Veliku Britaniju. U Londonu provodi
godinu, pa se ponovo vraca u Kanadu. Pocinje raditi u jednoj veterinarskoj
klinici i otkriva svoju ljubav prema zivotinjama. Jerry ulazi u njen zivot i
mjau-mjau budi njena jutra. Ljilja Kovacevic – s mackom na put po svijetu
Kad je Stipo K., laka mu crna zemlja, u avgustu 1992. dobio poziv za
“razmjenu”, posljednju noc u svojoj kuci proveo je u kosmaru kakav moze samo
prouzrokovati radost sto odlazi iz dobojskog pakla i ocaj sto napusta svoju
kucu. Nije mogao oka sklopiti i jedva je docekao zoru. Dva davno pripremljena
kofera cekala su u hodniku. Iza njega i njegove supruge Ljubice brava je
skljocnula kao da ne zatvara kucu vec njih izvana na dozivotnu robiju buducih
prognanika. Sargo ih je pratio u stopu. O njemu je mislio nocas:
zasto i pas ne moze u razmjenu, kome da ga ostavi kad sve komsije odlaze? Autobusi su cekali ispred
ZTP-ea. Poturili su mu da potpise nekakvu potvrdu kojom izjavljuje da odlazi
“dobrovoljno” i da svoju nepokretnu imovinu ostavlja na raspolaganje opstini.
Masa svijeta se tiskala dok su nadlezni iz Crvenog krsta citali spiskove i
razdvajali familiju i susjede, hucalo mu je u glavi kao da ga svojom tezinom
nebo pritisce. Pas je osjecao nervozu mase, trazio je utjehu svoga gospodara. -Sargo, idi kuci! – rekao
je prije ulaska u autobus i zaplakao naglas, gorkim, najkrupnijim suzama svog
zivota. -Sargo, idi
kuci! – nemocno je prosaptala supruga Ljubica. Gospodinu
Mladenu Krsicu, Odjeljenje
za privredu Opstine Doboj, 18. avgusta 2005 U posljednjih
nekoliko mjeseci 2005. godine nastavljena je stara praksa nehumanog
unistavanja zivotinja. Strucna sluzba angazuje lica koja u grupi od
troje-cetvoro, u jutarnjim satima najure pse i macke u pravcu parkova,
zbunja, parkinga ili prostora izmedju zgrada i otvore paljbu po njima.
Panicni lavez, cvilenje ranjenih zivotinja i krvavi trotoari ostavljaju
nelagodu na prolaznike. Medju lutalicama nalaze se i izgubljeni ljubimci
iz kucnog dvorista, ali veci broj pasa lutalica donesen je na podrucje grada
od strane vlasnika iz seoskih sredina. Iznosimo vam ove probleme sa namjerom
da poduzmete mjere i zaustavite nehumano postupanje sa zivotinjama.
Predlazemo vam da: -uspostavite izvor
sredstva i donacija za izgradnju azila za zivotinje -upostavite redovnu
kontrolu prisustnih pasa i macaka na podrucju grada i njihovo privodjenje i
odvozenje u azil za zivotinje -uspostavite
veterinarsku kontrolu, vakcinaciju i sterilizaciju napustenih zivotinja -uspostavite urednu
evidenciju o udomljavanju zivotinja.
Drustvo prijatelja zivotinja “Lesi” Doboj Zbunjen i ostavljen, Sargo je
drhtao od straha. Tek ga je glad izvukla iz zbunja. Na vratima restorana,
odakle je dopirao miris hrane, pojavila se sarena uniforma. -Mars,
dzukelo! – rekla je cokula udarajuci ga u rebra. Prvu koru kruha pojeo je tek narednog dana.
Neka zena se sagnula i krisom iz torbe izvadila njegov zalogaj. Narednog dana
opet. Treceg dana krenuo je za njom. -Psi su se
namnozili! – rekao je ratni predsjednik tri godine kasnije. -Moramo poduzeti
mjere! Pucanje je
pocinjalo obicno u zoru. Da bi ih spasila, zena je odlucila dovoditi pse nocu
u svoj stan. Pustala ih
je ujutro, kad prodje opasnost. SRNA – Srpska
novinska agencija Ponedjeljak, 10.
Decembar 2007. Akcijom komunalne i
veterinarske inspekcije opštine Doboj, u saradnji sa građanima, otkrivena je
osoba koja u centru grada u svom stanu od 70 kvadrata drži svoja dva psa i
brine se za još 35 pasa lutalica i 13 štenadi, rekao je Srni šef inspekcijske
službe opštine Doboj Slavko Kovačević. Prema izjavama građana, ta osoba
skoro svakodnevno iz stana ispusti na ulicu, bez ikakve kontrole, najmanje
tridesetak pasa koji lutaju po gradu i vraćaju se nazad u stan, rekao je
Kovačević i naveo da psi nisu veterinarski pregledani, niti vakcinisani. Te veceri zene
nije bilo. Zabranjeno joj. U zoru su ih najurili u prostor izmedju zgrada.
Onda su poceli pucati. Sargo je osjetio kako ga je neka sila zaustavila u
bijegu. Tek onda stigla je bol veca od njegovog pseceg jauka. Pridigao sa na
prednje sape, povukao obamrlo, krvavo tijelo, pokusao otpuzati sa cistine na
kojoj su lezali ranjeni i ubijeni. Pucnji su odjeknuli opet. -Mama,opet
ubijaju cuke?- probudjeno preplaseno dijete pitalo je majku. -Ne, sine! Mirno spavaj! - tjesila ga.
-Sad i cuke spavaju!
Dobojska djeca
su spasila petoro stenadi. Cuvaju ih i
brinu o njima u improvizovanom sklonistu ispod balkona njihove zgrade Web-stranica
Doboj-live.com, 13.12.2007. Forum citalaca na novinsku vijest Srne. Jedna
Fatima negdje iz Amerike. Umjesto da
se zahvale toj osobi sto se brine o tim psima, oni hoce jos da je kaznjavaju!? Cestitam joj na
humanosti, a ostale neka je sram!!! Jedan
Dejan iz Republike Srpske
U poslednjem periodu u Doboju su se desili stravicni
napadi pasa lutalica, gdje bih izdvojio napad copora pasa na zenu i dijete u
strogom centru grada. Jedan
Kiki iz Republike Srpske Fatima
ti si stvarno pala s kruške. Vodi ih ti svojoj kući kad ih toliko
voliš.Ionako je Doboj pun raznih vrsta "pasa", samo nam još ovi
fale. Sanitarnom
inspektoru Opstine Doboj. Postovani, Gradjani Doboja razlicito prihvataju pse lutalice – kod
jednih bude ljubav i zelju da ih zastite, a kod drugih mrznju i averziju
prema njima. Da bismo zastitili ta
jadna stvorenja, osnovali smo Drustvo za zastitu zivotinja kako bismo ih
sklonili sa ulica, obezbijedili im hranu i njegu i sprijecili njihove
nehumano ubijanje. Mnogi stradaju pod tockovima automobila, ili kao zrtve psihicki neuravnotezenih
osoba. Smatramo da je najhumaniji i najcivilizovaniji nacin rjesavanja ovog
problema izgradnja prihvatilista za nezbrinute zivotinje. Azil bi im uz
nadzor Veterinarske stanice pruzao zastitu
do pronalazenja buduceg vlasnika. U prihvatilistu bi radili volonteri
iz naseg Drustva za zastitu zivotinja. Stoga vas molimo da nam poklonite
potrebnu paznju i uvrstite nas zahtjev za dodjelu parcele broj k.c. 7251
“Bare” na Usori, gdje bi bio lociran azil za pse. Molimo
vas da urgirate kod nadleznih sluzbi da se prekine sa ubijanjem.
Drustvo
za zastitu zivotinja Doboj
Dobojska
razglednica: pseca migracija iz sela u grad Web-stranica
Doboj-live.com, 13.12.2007. Komentari
citalaca.
Opet Fatima iz Amerike.
Da se neko brine o njima i da im se napravi
smjestaj kao sto se to radi na Zapadu ne bi se desilo da psi lutaju gradom,
gladni i opasni... Do toga ne bi doslo ako bi se napravio azil za napustene
pse i macke, pruzila medicinska njega i mogucnost usvajanja tih neduznih
zivotinja.... Fato opterecena si predrasudama, i
glupostima. Te humane stvari prolaze na zapadu zato sto ne postoji dovoljan
broj problema, te ljudi moraju o necemu da brinu. Pokusavam fino da ti
kazem da ta prica kod nas ne pije vode i nece jos dugo, a kerovi i dalje
napadaju narod ...Tako da za sada preduzimamo najbolje sto mozemo .... Fatima iz Amerike se ne da. Gospodinu Miri Hadzicu,
Odjeljenje za privredu Opstine Doboj, 24. februara 2008. Postovani, U vise navrata
obavljali smo razgovore sa prestavnicima Opstine i trazili rjesenje za smjestaj napustenih i
nezbrinutih zivotinja, izgradnjom azila na parceli k.c.7251 Bare, k.o. Usora
Doboj, povrsine 2500 metara kvadratnih. Ovu parcelu trazimo na trajno
koristenje ili na odredjeni vremenski period. Predlazemo da se razmotri
mogucnosti i odobre sredstva za izgradnju ograde i boksova za smjestaj
zivotinja. Procjenjujemo da se svi radovi mogu obaviti u iznosu od 10.000 KM. Udruzenje zahtijeva i apeluje na humano postupanje sa
zivotinjama, a posebno se protive neprofesionanom nacinu likvidiranja i
zlostavljanja, kako su to do sada , po nalogu inspekcijskih organa opstine
Doboj, cinili radnici preduzeca “Progres”, koji su za svoje usluge placani
sredstvima opstine. Nije nepoznato, ali je surovo, da su za svaki odsjeceni
rep ubijene zivotinje “izvrsioci” naplacivali po 13.5 KM, a tamanjenje su
provodili ubijanjem iz vatrenog oruzja pred ocima gradjana.
Udruzenje za zastitu
zivotinja “Lesi” Doboj
Berislava Stosic: “Molimo vas,
pomozite…” Razgovaraju dvoje iz Post
Scriptuma. -Bilo bi dobro da pomognemo
jadnim zivotinjama! -Zasto? - veli drugi. - U
Bosni je toliko sirotinje i bolesnih koji takodje ocekuju pomoc! -Njima ce vec neko pomoci. Zivotinje nemaju zastitnika, jos cekaju da se pojavi Noa! Nezavisne novine,
Banja Luka, 10.11.2008, Najezda pasa u Doboju U Doboju je zabilježena najezda pasa
lutalica, iako je od početka godine u tom gradu ustrijeljeno više od 140 tih
životinja. Dobojlije tvrde da, uprkos tome, njihovim
gradom luta oko 50 pasa lutalica, a da ih najviše ima u parku u centru grada,
koji svakodnevno posjećuje veliki broj građana sa svojom djecom. Damir Lukić, tehnički direktor Komunalnog
preduzeća "Progres", koje za potrebe opštine Doboj vrši odstrel
pasa lutalica, kaže da se akcije izvode vikendom u ranim jutarnjim časovima. Kako kažu u tom komunalnom preduzeću,
nedostatak šintera, nije jedini problem, nego i "uvoz" pasa iz
susjednih opština, kao i iz seoskih područja. "Svaka ženka se godišnje dva puta
pari, a svaka ošteni između četvoro i šestoro, u prosjeku petoro pasa. Ako se
100 ženki ošteni to je 1.000 pasa godišnje", kaže Zlatko Žakula,
direktor "Progresa". Zdenko Tomić, veterinarski inspektor u opštini Doboj
navodi da je zbog nepostojanja azila za pse odstrel jedini način da se riješi
taj problem. Napusteni i gladni Novinaru
M.Jelecu, 24. maja 2009.
Postovani gospodine, Ovom prilikom zelim
da vam napisem nesto o nasem udruzenju i nasoj uzaludnoj borbi sa ovdasnjim
vlastima za zastitu napustenih zivotinja. Ja se jos od 1992.
godine brinem o jadnim stvorenjima, koje su ljudi na pocetku rata napustajuci
svoje domove morali ostaviti na ulici.
Nase Drustvo
prijatelja zivotinja “Lesi” je registrovano 2004. i za sve godine otkad
postojimo, i pored razgovora, dopisivanja i sastanaka, nismo mogli privoliti
gradske vlasti da nam na bilo koji nacin pomognu. Sama se brinem za 40
pasa, od toga deset stenadi. Ponekad mi neko pomogne kupujuci hranu, ali to
je neznatno u odnosu na potrebe. Jako tesko se snalazim za hranu, jer nisam
vise u mogucnosti da im sama od svojih sredstava kupujem sve ono sto im
treba. Improvizovano prihvatiliste za pse na Usori koje sam sama podigla je u jako losem stanju, ograda propala,
kucice treba mijenjati. Psi izlaze iz prostora, jer nemam dovoljno lanaca, a
onda su u nemilosti sintera, kojima je to pravo zadovoljstvo. Moglo bi jos
svasta da se napise o nasoj brizi za ta divna stvorenja, ali i o nasoj tuzi i
ocaju. U nadi da
cete nam pomoci mnogo vam hvala. Predsjednik
Udruzenja, Berislava Stosic Improvizovani
azil – kuca tugujuca
Kad je Ljilja Kovacevic, glavni junak nasih seoba, krhko stvorenje
velike duse i nepresusne zivotne energije, odlucila da ide u Italiju, ni
jednog momenta nije razmisljala da napusti i ostavi svog macka. Jerry je
dobio avionsku kartu i novo ime – Giovani! Na njenom krilu sletio je u
Veneciji, pa onda autom do Vicence, do kuce Ljiljine sestre Slavojke. Godinu dana mjaukao je na talijanskom. Voljeli su ga
svi redom. Voljeti zivotinje nije sramota! To je isto kao i kad volite ljude,
mozda cak plemenitije, jer su cupavi stvorovi vjerniji i odaniji, bez zlobe i
mrznje. Sa njima je nas kratki ljudski zivot mnogo ljepsi. Onda je Ljilja
odlucila da se ponovo vrati u Kanadu. Giovaniju je opet kupljena avionska
karta i stigao je nazad u svoj rodni Vankuver. -Welcome back, Jerry! - rekao je carinik.
-Welcome home,
Lilly! - rekli su u veterinarskoj klinici. Post Scriptum
U zelji da pomognu napustenim zivotinjama u Doboju, grupa nasih ljudi formirala
je posebnu organizaciju. Po ugledu na najaktivnije be-ha drustvo za zastitu
zivotinja “NOA” iz Banja Luke (Pogledaj: www.drustvonoa.org), pod simbolicnim imenom biblijskog lika koji u svojoj
barci spasava sve prije velikog potopa, nastala je i “NOA” u Vankuveru. Kanadske vlasti su odobrile
njeno djelovanje pod nazivom NOA Canada
- Animal Welfare Society. Njihov glavni cilj je zastita prava
zivotinja i edukacija gradjana, kao i prikupljanje materijalnih sredstava za
podizanje prihvatilista za napustene pse u Doboju. Pomoc nase dijaspore iz cijelog svijeta je dobrodosla! Kontakt adresa: noacanada@gmail.com
MIRKO JELEC www.tipura.com // Nase novine 2009. Fotografije iz
Doboja: Maja STANISIC-PENAVA Foto-dodatak:
Psi lutalice na svakom koraku -
Ispit savjesti za Dobojlije i dobojske vlasti
Berislava Stosic: “Sama
se brinem za 40 pasa, od toga deset stenadi” Azil i azilanti
Puna “kuca”
Za spavanje - prazno
bure, za veceru - prazna serpa
Pseci zivot u Doboju - kucice u
azilu dotrajale, ograda porusena
|
|
|
