Naši u svijetu: Marija i Branko Sitničić

U POSJETI NESTALOJ CIVILIZACIJI

Kad djeca odrastu i život uplovi u sigurnu luku, čovjeku ostaje nada u dobro zdravlje i nakana da ostvari, ako može, svoje neispunjene želje. Branko i Marija Sitničić dočekali su taj dan. Katarina i Biljana su već velike djevojke, Sitničići su uselili u novu kuću u New Westminsteru, jednoj lijepoj četvrti Vankuvera. Posao je oboma pouzdan i siguran: Branko je kompjuterski stručnjak, a Marija radi u finansijama i pri samom je kraju školovanja za zanimanje koje u Kanadi zovu "general accountant". Zdravlje , ne ureklo se, jos uvijek služi, pa su, taman na vrijeme, neostvarene želje pokucale na vrata.

Marija i Branko Sitničić

-Nas dvoje već dugo smo željeli ostvariti naš san - posjetiti Južnu Ameriku, tačnije spomenike drevne civilizacije Inka - uvodi nas Marija u priču o dalekom putu. -Pročitali smo sve što se o Inkama moglo saznati, raspitali se za najbolje vrijeme putovanja i, napokon, kupili avionske karte za Peru. Nakon 13 sati leta od Vankuvera preko Toronta do Lime, dočekalo nas je južno sunce koje je grijalo i prosvijetlilo jednu od najnaprednijih svjetskih kultura u pred-kolumbovsko doba.

Moray – Inke su koristile ove terase za studiranje i selekciju žitarica

-Sve nam je sa Peruom i Inkama bilo intrigantno, -nastavlja Branko -počev od čarobne muzike, nevjerovatnog kolorita boja u njihovim nošnjama, do neobičnih gradjevina koje su ostale iza njih. Civilizacija Inka bila je na svom vrhuncu u 15. i 16. vijeku. Imperija je obuhvatala prostor današnjeg Perua, te dijelove Ekvadora, Bolivije, Argentine i Kolumbije. Glavni grad im je bio Kusko, a pretpostavlja se da je carstvo Inka brojalo oko 20 miliona ljudi. Španci ne samo da su ih porobili, već su ih bukvalno istrijebili, opljačkali i uništili sve do čega su došli.

-Negdje sam, Marija, pročitao kako nisu poznavali novac, već su trgovali isključivo robnom razmjenom. Zlato im je služilo za ukras, a bilo je, izgleda, najveći razlog njihove propasti?

-Samo ime Inka u njihovom kečua (Quechua) jeziku označava kralja ili vladajuću familiju, a Španci su tim imenom prozvali sve stanovnike. Na prevaru su uhvatili njihovog kralja koji se zvao Atahualpa. Za njegov otkup tražili su od njegovog naroda da napuni jednu sobu sa zlatom i još dvije sa srebrom. Kad su prostorije bile pune do vrha, pogazili su obećanje i ubili posljednjeg kralja Inka.

-U to vrijeme "demokratija" je, za razliku od danas, stizala sa Istoka - pojašnjava Branko, - ali je imala iste imperijalističko-kolonizatorske motive. Sa Špancima stigle su do tad na ovom kontinentu nepoznate bolesti. Male boginje su prepolovile populaciju, a oni koji su preživjeli bili su prinudjeni raditi kao roblje po rudnicima. Njihove srebrne i zlatne rukotvorine pretopljene su u poluge i završile su u Evropi.

Alpaka – peruanska domaća životinja poznata po veoma kvalitetnoj vuni

-Šta je vas dvoje, pored ovog zapisa o istorijskoj nepravdi, posebno impresioniralo na vašem lijepom putovanju?

-Sve je, od prvog do posljednjeg momenta provedenog sa potomcima Inka, bilo čudesno - oduševljena je Marija. -Posebno me zadivila njihova okrenutost ka prirodi i sposobnost za agrikulturu. Oni su prije toliko vijekova na vještacki podignutim i navodnjavanim terasama provodili selekciju žitarica kako bi dobili kulture koje mogu uspijevati na visinama od preko 3.000 metara nadmorske visine! Kompletan nutricionizam zasnovan im je na krompiru i kukuruzu, od koga prave i piće i najraznovrsniju hranu. Nikada u životu nisam vidjela tako čudne oblike i boje. Ima ih na stotine različitih vrsta i svaka ima drugačiji ukus. Krompir vodi porijeklo iz Perua, tačnije potiče sa platoa pored jezera Titikaka od prije šest hiljada godina. Španski osvajači su prvi put vidjeli krompir kada su stigli u Peru 1532. godine. Ponijeli su ga sa sobom u Evropu i ispostavilo se da im je ta namirnica bila vrijednija od svog srebra i zlata, jer krompir danas hrani cijelu planetu!

-Kulinarstvo Peruanaca je i mene zadivilo - dodaje Branko. -Pripremi hrane pridaju dostojanstven značaj, uživaju u kuhanju. U priobalnom dijelu riba je najdominantnija, dok je na Andima specijalitet najbogatije trpeze pečeno zamorče, koje ukusom podsjeća na meso kunića. Za osvježenje piju piće od kukuruza sa malim postotkom alkohola, a od modernih pića sad je popularna Inka-kola, gazirano piće sa okusom banane. Kažu da je Koka-kola otkupila prava za svjetsku distribuciju, pa će vjerovatno uskoro Inka-kola stići u sve dijelove svijeta. Lišće koke, inače, ima sakralno i magično značenje. Puhnuti preko tri lista koke u pravcu planina priziva snagu prirode i uspostavlja čovjekov balans prema prirodi.

Naravno, žvakali smo sa njima koku. Sem oporog okusa, nismo "uhvatili" ništa drugo, premda Peruanci tvrde da je koka opojna droga koja umanjuje bol, glad i žedj...

-Putovanje je uključivalo i razgledanje misterioznih Naska-linija i crteža na pijesku?

-Naska linije i crteži i danas predstavljaju nerazjašnjenu misteriju: kako je bilo moguće "nacrtati" likove raznih životinja džinovskih razmjera, bez pomoći sa neba, a još čudnije je kako se medju tim crtežima našao i lik astronauta? I čemu su zapravo služile kilometrima duge linije koje, već na prvi pogled, podsjećaju na avionske piste. Deniken je svojevremeno o tome iznio svoju teoriju posjete iz svemira, a nama je jedino ostalo da to vidimo i da se čudimo.

Pauk - jedan od mnogobrojnih crteža iz galerije “Naska linije”

-Gradjevine drevnih južno-američkih civilizacija su takodje svjetsko čudo?

-Inke, a i još starije civilizacije na tom prostoru, imali su nevjerovatno arhitektonsko znanje. Podizali su svoje monumentalne gradjevine sa začudjujućim klesarskim umijećem. Sakriven na visinama Anda, Makču Pikču je otkriven tek prije stotinu godina. Sve što bi čovjek mogao reći nedovoljno je da dočara svu njegovu ljepotu. S razlogom je uvršten u prvorazrednu kulturnu baštinu i proglašen za svjetsko čudo.

-Zanimljivo je da Inke nisu imali pismo, u ovom našem smislu, već su koristili nizove uvezanih čvorova za bilježenje najkomplikovanijih numeričkih podataka, a pretpostavlja se i istorije i literature. To znanje "čitanja" čvorova nažalost je izgubljeno, a osvajači su te zapise, kao i štošta drugog, uništili. Njih je zanimalo samo zlato. Arheloški nalazi pokazuju da su Inke imali i zavidno medicinsko znanje, da su prije pet vijekova znali za operaciju lobanje!

Maču Pikču – ruševine kraljevskog grada

-Fizički razvoj Inka zbog uslova u kojima su živjeli, visoko na Andima, okarakterisao je njihov izgled, čvrstu tjelesnu gradju i malu visinu. Pluća su im imala za trećinu veći kapacitet nego kod nas, imali su dvostruko veći hemoglobin, mnogo sporiji rad srca i dvije litre krvi više nego što mi imamo.

-Pored toga što ste na licu mjesta učili i upoznali jednu od najčudesnjih drevnih civilizacija, po slikama vidim da je Branko bio i od velike pomoći. Vršio je ječam u nekom dalekom selu?

-Bio je to pravi seoski turizam - zaradi za svoju hranu! Vršenje ječma na starinski nacin, proteklo je manje uz moju, a više uz pomoć magaraca. U tom selu, kad smo stigli, dočekali su nas na ulazu sa pjesmom i pratnjom. Imao sam osjećaj kao da sam Tito sa Jovankom! Ha,ha,ha. Izgleda Mariji ovo poredjenje sa Jovankom nije baš po mjeri. Šalim se, ali stvarno su nam priredili prelijep doček. Turizam je mlada grana i donosi im značajne prihode. Goste dočekuju toplo, otvorenog srca i dijele sve što imaju. Potomci Inka ostavili su na nas dubok dojam. Unatoč represiji i asimilaciji, koja je nad njima provodjena, uspjeli su, prenoseći s koljena na koljeno, sačuvati svoj originalni kečua jezik, svoje običaje i tradiciju. Stvarno je za žaljenje vidjeti kako su pljačka i nasilje, pohlepa i gramzivost u stanju uništiti kulture prošlosti. Doduše, možda je još veća žalost što su te osobine postale vidljivo mjerilo i naše sadašnjosti. A što se nas tiče, ako već ne možemo pobjeći iz takvog vremena, možemo barem putovati!

-Pa tek ste stigli nazad?! Kuda sad?

-U februaru letimo na Kubu. Tamo već godinama provodimo naš zimski odmor. A na ljeto planiramo u pohod još jednoj drevnoj civilizaciji - posjetu faraonima i piramidama. Idemo u Egipat. Planirali smo posjetiti mjesta svih sedam svjetskih čuda. Dok smo još mladi...

MIRKO JELEČ
E-mail: mirko.jelec@gmail.com

www.tipura.com // Naše novine 2011.

Galerija slika i You-Tube foto-dokumentarac:

target="_blank">http://www.youtube.com/watch?v=fvTi1FfeCjI&fb_source=message