Ratko Karabatkovic - Ohajo, Amerika

ODLAZAK IZ NOVINARSTVA - DEFINITIVAN!

Ratko Karabatkovic, novinar posljednje generacije “Glasa komuna, bio je predstavnik zagrebacke skole novinarstva. Razlikovao se od drugih, ne samo po svom akcentu, vec i po osobenostima i obicajima koje je unio u redakcijski zivot.

Njegova supruga Ljiljana Gostimirovic svakako je najzasluznija sto je Karabatkovic postao dobojski zet i sto je iz “Poleta” i “Vjesnika” stigao na stranice “naseg tiska”. U njegove specificnosti spadala je produhovljenost konverzacije i traganje za socnijim izrazom novinarske recenice.

O da! Bio je u ono vrijeme prvi i jedini dobojski novinar na biciklu! Sa koznom torbom o ramenu, jedino je dobrim prijateljima bilo jasno da se sem biljeznice u njoj krije i - sahovska garnitura! Nakon zavrsenog rukopisa, znao je sate i sate provoditi kao pasionirani sahista, odmjeravajuci na crno-bijelom polju snagu sa nekim od kolega ili prijatelja redakcije (Bosko Jelic, Ferid Cehic i Stipo Kljaic bili su najcesce “zrtve”.)

Ratko Karabatkovic je bio jedna veoma, veoma ineteresantna i zanimljiva osoba. Da li jos uvijek uspjesno izbjegava pat-poziciju i na kom polju sada vodi bitku?

-Eto mene medju zivima! - bile su mu prve rijeci nakon sto se nismo culi punih sedam godina. Sreli smo se nakratko u Njemackoj. Ratko je proveo u Bavarskoj sest i po godina, u mjestu Au, sjeverno od Minhena. Ljiljana je vec drugog dana po dolasku dobila posao u svojoj zubo-tehnickoj struci, a Ratko se snalazio. Onda su, kao i brojni drugi, u okviru programa mjesovitih brakova, stigli do Amerike, do Klivlenda u drzavi Ohajo.

- Stedi rijeci! - diktira u slusalicu vaznu uputu za ovaj zapis koji je on trebao ispisati svojom rukom.Ali..

- Nista ne pisem od 1992. Kada sam otisao iz Doboja, stavio sam tacku na dio zivota iza sebe. Prestao sam postovati novinarstvo! Sve ono sto se desavalo u ratu i oko njega srusilo je svaku moju iluziju o toj profesiji. A ovdje u Americi sam prestar da u novinarskoj struci pocinjem iz pocetka.Radim, inace, u bolnici Cleveland Clinic. Zadovoljan sam. Ljudi me postuju. Imam dobro zdravstveno osiguranje i dosta drugih benificija. I kad spojim subjektivno sa objektivnim, drzim da je moja odluka o definitivnom odlasku iz novinarstva - konacna!

Ratko Karabatkovic: “Prestao sam postovati novinarstvo!”

- Posvetio sam se familiji i sahu - nastavlja kroz osmijeh. - Da! To je postalo kao alkohol! Redovito igram putem Interneta sa protivnicima iz cijeloga svijeta. Necu da se hvalim, nekad dobijam - nekad gubim!

Ratkova supruga Ljiljana, kako se pokazalo, ima zanimanje ciju diplomu priznaju sve zemlje svijeta. Nakon dvije sedmice po dolasku, dobila je posao i u Americi:

- Bila sam, izgleda, vizionar nase sudbine kada sam u svojoj 15-toj godini odlucila biti zubo-tehnicar i kada sam se upisala u prvu generaciju te skole u Sarajevu. U ovoj struci - kako procjenjuje Ljiljana - odmah se najocitije utvrdi znas li ili ne znas raditi. Nakon Njemacke, morali smo u Americi ponovo krenuti ispocetka. Imamo dvoje djece, dva sina kojima valja osigurati buducnost . Najveca utjeha u svemu su uspjesi nase djece.

Web-dizajner Ogi Karabatkovic

Ogi je zavrsio prvu godinu na koledzu. Studira elektro-tehniku i computer science, a Ivor, koji je imao samo tri godine kada smo otisli iz Doboja, stigao je do srednje skole! U familiji, inace, imamo jos jednog novog clana. Moja sestra Mirjana, koja je ostala u Njemackoj, ponovo se udala i u 41-voj rodila prelijepu djevojcciu koja sada ima cetiri godine. Djeca rastu.

- Prosle godine kupili smo kucu u Lejkvudu, pristojnoj gradskoj cetvrti i sada smo u gvozdenoj finansijskoj disciplini - smije se Ratko, pokazujuci kako jos uvijek suvereno vlada recenicom i novinarskim izrazom.

- Cekamo americke pasose i necemo ove godine putovati, ali nasa vrata su otvorena. Za prijatelje ce uvijek biti mjesta!

Pripremio Mirko Jelec

Nase novine 2005 // www.tipura.com