Dobojlije
u dijaspori: Sead Alic (Hrvatska)
IZNAD LEKTIRE |
Nekada se taj jezik zvao
srpsko-hrvatski, hrvatsko-srpski. Problematicno najduzi naziv na svijetu
ucenici su skratili u sh. (es-ha). Nekada je, pored gramatike, na tom casu
najvaznija stvar bila lektira. Imali smo spisak knjiga koje moramo procitati.
Nekada su casovi, nenadano, nadmasivali dosadu, i pubertet, i skolski program
i profesorska ocekivanja. “Moralne dileme Ane Karenjine” spadaju u tu
uspomenu u kojoj Jadranko Bacinic i Sead
Alic zestoko brane i napadaju nesretnu Anu. Nasa draga profesorica Nada Sofrenic uziva i topi se od miline zrelih, promisljenih misli
njenih ucenika. -Djeco, ovo je jedan od
najljepsih mojih casova! Prije nego sto vam obojici upisem u dnevnik peticu,
formalnosti radi, moram vas upitati jeste li procitali Anu Karenjinu? -Jadranko? -Nisam.
-Seade? -Nisam.
…
Trideset godina kasnije, Jadranko zivi u Parizu i, zbog one nevjerice
i tuge u profesorkinim ocima, procitao je kompletnog Tolstoja na francuskom.
Seada Alica lociramo u Zagrebu sa titulom magistra filozofije i doktoranda
knjizevnosti, koji je u svakom pogledu nadmasio lektiru i upitnike bracne
nevjere Ane Karenjine i napisao svoju
knjigu o drugim, mnogo, mnogo ozbiljnijim stvarima. Trideset i kusur godina ranije
sjedili su na stepenicama Gimnazije, svirali gitaru i pjevali sopstvene
stihove. U modi su bili Donovan i Dilan, duga kosa, patike “sangajke” i
farmerice iz Trsta. Zvali su se “Literarna porodica”. Pisali su pjesme,
raspravljalai zestoko o nekim nedokucivim tajnama zivota. A kad se od
hladnoce i zime vise nije moglo sjediti na stepenicama, otkrivali su neke
puste kafane,”Orijent” npr., gdje profesori ne zalaze i gdje se caj mogao
piti tri-cetiri sata, a pivo (ako ima para) jos i duze. Citali su “zabranjeno
stivo”, savremenike koju nisu “dorasli” do lektire, pisali tekstove i
uredjivali skolski list “Koraci”. Glumili su u
svom glumistu na otvorenom i postavili “Vrt”, modernu basnu sa pjevanjem, Mise Radivojevica. Pripremili su
jednu zajednicku zbirku pjesama i zapoceli na Radio-Doboju program za mlade,
koji ce pod imenom “Poplit”, kao najslusanija emisija svih vremena, postati
dio dobojske istorije (uz apsurdan honorar za koji se mogla kupiti tek boca
vina). Koliko neiscrpne energije i talenta je poteklo iz te cupave druzine
pametnih mladih glava. Kakvih sve “pustolovina” nije bilo, poput odlaska na
more koje zavrsava kampiranjem u Rudanci, ili novogodisnje proslave koja se
nastavlja pjesacenjem od Doboja do Kotorskog, ili
non-stop zurkama koje su zbog buke, unatoc ozbiljnih prijetnji komsija, ipak
zavrsavale sretno. Dimitrije Todorovic
– Muti je svirao najbolje na famoznoj “dvanaesterki”(gitari sa 12 zica), Sejo Alic je bio odmah do njega, a
obojica su preuzeli “znanje” od Zeljke Malevica, naseg prijatelja koji je odselio, prvo u Mostar,
pa onda u Djakovo.Bio je zastupnik u Saboru Hrvatske. Zanijemili smo na
vijest o njegovoj iznenadnoj smrti. Standardnu postavu cinili su
jos Ivan Pranjic – Prale ili Pranjek i Dragan Struhak – Strucak,
a pratili su ih bozanstveni glasovi Danijele
Lekic, Zeljke Simunovic, Nadje Glusac, Biljane
Uremovic, Gordane Ratkovac, pa
nase mile i drage, prerano preminule, Nine
Stojakovic…Kad nam srce nije prepuklo od tuge…
Literarna porodica bila je druga kuca i autoru ovog zapisa, kao i Nedzadu – Necku Vejzagicu, Mladenu Risticu. Ne uvijek, ali vise
nego cesto bili su sa nama i Goran
Grahovac, Zeljko Miskovic, Simon Grabovac,
Ljubo, Srbijanac iz Valjeva…
Doboj sa velikom maturom i njihovim odlaskom na studij, tako se barem
cinilo, nece vise biti isti…
….
Nakon odlaska sa perona male stanice, gdje kao u pjesmi “sreca nece
sici, a tuga nema granica”, Sead Alic je stigao do zagrebackog kolodvora,
odakle prije trideset i tri godine pocinje ovaj plodni, stvaralacki
zivotopis: “Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu
studirao filozofiju i kroatistiku.
Demonstrator profesoru Grliću.
1978. urednik u redakciji Studentskog lista. Kratko član Kugla glumišta. Kao student, s grupom
mladih autora izvodi, u ITD-u, večer poezije i šansona: „Iza“; zajedno s Križevačkim
komornim teatrom sudjeluje u predstavama Drama
graditelja (na IFSK-u) i Psovka.
Član rock grupe Anarhokor. Objavljivao
prikaze knjiga i tekstove u časopisima: Naše teme, Kulturni radnik, Filozofska istraživanja, Polja, Dometi,
Student, Studentski list, Mladina, Zvono, Zarez, Epoha…; sudjelovao
predavanjem u prvoj ljetnoj Filozofskoj školi na Cresu. Kratko, član
Vijeća Hrvatskog filozofskog društva i voditelj grupe za medije Komunikološkog
društva. Magistrirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu s temom: Iskustvo estetičke misli Waltera
Benjamina (Gajo Petrović,
Nadežda Čačinović, Danilo Pejović). Prvih godina Radija 101 radio na tom mediju kao urednik
i voditelj (Frigidna utičnica, Intervencija i kreiranje prvih reklama
Radija 101). Dvije sezone honorarni
asistent marksizma na Građevinskom fakultetu u Zagrebu. Slijede poslovi
u izdavačkoj kući August Cesarec, na Z3 TV programu, te u podružnicama svjetskih marketinških
agencija BBDO i PUBLICIS (copywritter i kreativni direktor). Kreator imena i
prvog koncepta akcije Dobro je
činiti dobro. U suradnji s Fakultetom političkih znanosti i
Otvorenim društvom realizira seriju
filmova o demokraciji; surađuje i na projektima ŠNZ Andrija Štampar; producira
tridesetak dokumentarnih filmova i oko 120 emisija Knjigom u glavu. Osniva Kulturni
centar (KCCK) u Zagrebu. Na poslijediplomskom doktorskom studiju književnosti u
Rijeci predao doktorat Filozofija i
književnost, Od ideologija
zavođenja do manipuliranja medij(im)a. Na poslijediplomskom doktorskom studiju filozofije u
Zagrebu, prijavio doktorsku radnju: Filozofija
medija Marshalla Mcluhana.” Bez sumnje, nas Dobojlija
Sead Alic veliki je bosanski doprinos hrvatskoj kulturnoj sceni. U zivotopisu
sa njegove web-stranice: www.seadalic.com
sturo su pobrojani realizirani projekti jedne vehementne, osebujne
kreativnosti. Ime Seada Alica potpisalo je vise od stotinu raznih eseja,
filozofskih tekstova, kulturoloskih osvrta, prikaza filozofskih knjiga i
knjiga poezije, pocev od Herberta
Marcuse-a, Hegela, Milana Kangrge, Stanka Lasica, pa do Enesa
Kisevica i njegovog sonetnog vijenca “Pred partiturom mora” i prvog
pjesnickog pojavljivanja naseg Dobojlije Ivana
Pranjica, koji je prosle godine u Cakovecu objavio “Rukopis tisine”. Iz studentskih dana: rock grupa ANARHOKOR
- nastup u Lapidariju. U sredini S.Alic i I. Pranjic Alicevo stvaralastvo je u
paralelnim tokovima filozofske misli i literature. Završio
i kroatistiku, magistrirao filozofiju, da bi, vjerovatno uskoro, bio sublimiran
u dvostrukoj tituli doktora
filozofskih nauka i doktora knjizevnosti. Veliki je zaljubljenik i poklonik
filozofske doktrine kanadskog filozofa i teoreticara modernih medija Marshalla McLuhana. Ucestvuje i daje
svoj doprinos na svim naucnim skupovima posvecenim tumacenju njegovih teza. Prije par godina
objavio je zapazenu knjigu tekstova “filozofske dokolice” pod intrigantnim
nazivom “Rodjenje tragedije iz duha novokomponirane glazbe”. Sudeci po
rijecima kriticara, knjiga, ciji je naslov nastao kao paradigma poznatog
Niceovog rukopisa, je naisla na veoma pozitivan odjek.Tako cuveni Igor Mandic, koji poslovicno ne stedi
nikoga, kaze: ”Alic je jedan apsolutno filozofski, kulturoloski obrazovan
pisac i pripada novoj skoli nasih mladih filozofa koji se usudjuju sa zrelom
filozofskom aparaturom uci u raspravu o suvremenosti, sto su nase profesorske
generacije dugo odbijale. Nisu se usudjivali zahvatiti zivo tkivo
elektronike, medija, manipulacije, digitalnoga svijeta, opcenito nove
stvarnosti…” Robert Perisic u
intervjuu povodom izlaska knjige podsjeca da je “u pitanju jedna prilicno
ironijska autorska pozicija koja filozofskom nasljedju pristupa na nacin da ga povezuje sa
suvremenoscu i da u toj redukciji ne iskljucuje trivijalne momente…” Kruno Kadrov o toj kolekciji tekstova
pisanih u periodu od 20 godina takodjer ima pozitivan stav: ”Vjerujem da jos
postoje ljudi koje samo ovakve knjige mogu izvuci iz loseg raspolozenja…” “Doba
vjere u promjene (na bolje) posredstvom medija” Veliki dio svog angazmana
Sead Alic je utrosio direktno radeci u medijima. Novinarsko, voditeljsko i
urednicko iskustvo sticao je u Studentskom listu i Poletu i na cuvenom Radiju 101. Ostao je upamcen po
provokativnim emisijama koje su znale “zapaliti” slusaoce. Na “sto kecu”
promijenio je naglavce reklamne poruke i uveo novi kreativni koncept
oglasavanja. Kasnije, na Hrvatskoj televiziji, takodje je inicirao promjene
kroz koncept humanitarne akcije “Dobro je
činiti dobro”, dok se njegovih 120 emisija “Knjigom u glavu”
smatra najreprezentativnijim uzorkom pregleda
suvremene hrvatske knjizevnosti.
Sead
Alic sa ekipom njegovog dokumentarca “Sveti gral” u Francuskoj Dobojlije
zasigurno ne znaju da je nas zemljak pripremio 30 dokumentarnih filmova, od kojih je 20 do
sad prikazano na HTV-eu pod nazivom “Price hrvatskih otoka”. Potpisao je i “Meteorsku oluju”,dokumentarac sniman u
Mongoliji, u organizaciji i uz sudjelovanje mladih naucnika s fakulteta
Fizike u Zagrebu. Pod imenom “Vlast grafitima” pripremio je
u saradnji s
Fakultetom političkih znanosti deset edukativnih filmova o temeljnim pojmovima suvremene
političke zbilje. Na OTV-eu dugi niz godina uredjivao je Kulturni vodic i svakodnevno
pratio kulturnih zbivanja u Zagrebu: kazališne predstave, prezentacije
knjiga, izložbe, tribine, koncerte. Medju njegovim
posljednjim TV projektima bila je dokumentarna reportaza “Sveti gral”,
snimana na tragu cuvene legende u
juznoj Francuskoj. -Kad taj covjek stigne da
spava?- zapitace se neko od nasih citalaca. Sead Alic je ipak stigao da
zasnuje obitelj, da ima suprugu Antoniju i
dvije kcerke Daliju i Hanu, ali i da bude veliki i srcani agitator
kulture.U Zagrebu je prije desetak godina oformio nezavisni kulturni centar (KCCK) koji je sa galerijom, kazalištem, koncertnom dvoranom,
TV studijem i knjižarom bio i ostao
prvi pokušaj privatnog
samofinancirajućeg kulturnog centra u Hrvatskoj. Kao
kreativni direktor Phenomene, pobrao je nagradu Opatije za koncept
oglasavanja u kulturi. “Phenomena”
je razbijala sve ustaljene
protokole i konzervativne mehanizme koji koce promidzbu kulture. Primjer
“Bookfesta”, putujuceg festivala knjige je ilustrativan. Obilazeci Hrvatsku,
od grada do grada, izdavaci knjiga, knjizevnici, pjesnici, muzicari, glumci
predstavljali su publici u direktnom kontaktu svoja djela. Nije onda cudo sto se hrvatskom tisku,
pisuci o Seadu Alicu i njegovom kreativnom angazmanu, omakao naslov, koji na
radost njegovih Dobojlija govori sve: ”Phenomenalno…”
…. Ako je istina da se u mladosti utvrde
temeljne crte licnosti i karaktera, lektira u ovoj nasoj prici nije odigrala
neku veliku ulogu. ”Literarna porodica” je bila izvan i iskustveno iznad
lektire. Nesto, poput onog vica o Hasi kada ga profesorica pita da li je
procitao roman naseg Nobelovca Ive Andrica “Na Drini cuprija” i kada je sa
akcentom sarajevske carsije stigao autoritativno “potvrdan” odgovor: -Cuj cit’o, ja ba hod’o po
njoj! P.S.
Nakon sto je ovaj zapis bio spreman za objavljivanje iz Zagreba nam je
stigla vijest: ”21. novembra 2007. Sead Alic je odbranio
doktorsku disertaciju i postao doktor knjizevnosti.” Napisao:
MIRKO JELEC www.tipura.com
// Nase novine 2007
“Što dalje, sve dalje, sebi sve
bliže”(Sead Alic) “Čovjek svašta mora raditi u
životu”- S.Alic kao kamerman |