Dobojlije u dijaspori:  Sead Alic (Hrvatska)

 

 

                                               IZNAD LEKTIRE

 

               

 

     Nekada se taj jezik zvao srpsko-hrvatski, hrvatsko-srpski. Problematicno najduzi naziv na svijetu ucenici su skratili u sh. (es-ha). Nekada je, pored gramatike, na tom casu najvaznija stvar bila lektira. Imali smo spisak knjiga koje moramo procitati. Nekada su casovi, nenadano, nadmasivali dosadu, i pubertet, i skolski program i profesorska ocekivanja. “Moralne dileme Ane Karenjine” spadaju u tu uspomenu u kojoj  Jadranko Bacinic i Sead Alic zestoko brane i napadaju nesretnu Anu. Nasa draga profesorica Nada Sofrenic uziva i topi se od miline zrelih, promisljenih misli njenih ucenika.

                  -Djeco, ovo je jedan od najljepsih mojih casova! Prije nego sto vam obojici upisem u dnevnik peticu, formalnosti radi, moram vas upitati jeste li procitali Anu Karenjinu?

                  -Jadranko?

                  -Nisam.

                  -Seade?

                  -Nisam.

 

                                                       

 

                  Trideset godina kasnije, Jadranko zivi u Parizu i, zbog one nevjerice i tuge u profesorkinim ocima, procitao je kompletnog Tolstoja na francuskom. Seada Alica lociramo u Zagrebu sa titulom magistra filozofije i doktoranda knjizevnosti, koji je u svakom pogledu nadmasio lektiru i upitnike bracne nevjere Ane Karenjine i napisao svoju   knjigu o drugim, mnogo, mnogo ozbiljnijim stvarima.

 

                             image002

 

  

 

 

               Trideset i kusur godina ranije sjedili su na stepenicama Gimnazije, svirali gitaru i pjevali sopstvene stihove. U modi su bili Donovan i Dilan, duga kosa, patike “sangajke” i farmerice iz Trsta. Zvali su se “Literarna porodica”. Pisali su pjesme, raspravljalai zestoko o nekim nedokucivim tajnama zivota. A kad se od hladnoce i zime vise nije moglo sjediti na stepenicama, otkrivali su neke puste kafane,”Orijent” npr., gdje profesori ne zalaze i gdje se caj mogao piti tri-cetiri sata, a pivo (ako ima para) jos i duze. Citali su “zabranjeno stivo”, savremenike koju nisu “dorasli” do lektire, pisali tekstove i uredjivali skolski list “Koraci”.

 

 

image020

 

Glumili su u svom glumistu na otvorenom i postavili “Vrt”, modernu basnu sa pjevanjem, Mise Radivojevica. Pripremili su jednu zajednicku zbirku pjesama i zapoceli na Radio-Doboju program za mlade, koji ce pod imenom “Poplit”, kao najslusanija emisija svih vremena, postati dio dobojske istorije (uz apsurdan honorar za koji se mogla kupiti tek boca vina). Koliko neiscrpne energije i talenta je poteklo iz te cupave druzine pametnih mladih glava. Kakvih sve “pustolovina” nije bilo, poput odlaska na more koje zavrsava kampiranjem u Rudanci, ili novogodisnje proslave koja se nastavlja pjesacenjem od Doboja do Kotorskog, ili non-stop zurkama koje su zbog buke, unatoc ozbiljnih prijetnji komsija, ipak zavrsavale sretno. Dimitrije Todorovic – Muti je svirao najbolje na famoznoj “dvanaesterki”(gitari sa 12 zica), Sejo Alic je bio odmah do njega, a obojica su preuzeli “znanje” od Zeljke Malevica, naseg prijatelja koji je odselio, prvo u Mostar, pa onda u Djakovo.Bio je zastupnik u Saboru Hrvatske. Zanijemili smo na vijest o njegovoj iznenadnoj  smrti. Standardnu postavu cinili su jos Ivan Pranjic – Prale ili Pranjek i Dragan StruhakStrucak, a pratili su ih bozanstveni glasovi Danijele Lekic, Zeljke Simunovic, Nadje Glusac, Biljane Uremovic, Gordane Ratkovac, pa nase mile i drage, prerano preminule, Nine Stojakovic…Kad nam srce nije prepuklo od tuge… Literarna porodica bila je druga kuca i autoru ovog zapisa, kao i Nedzadu – Necku Vejzagicu, Mladenu Risticu. Ne uvijek, ali vise nego cesto bili su sa nama i Goran Grahovac, Zeljko Miskovic, Simon Grabovac, Ljubo, Srbijanac iz Valjeva…

                 Doboj sa velikom maturom i njihovim odlaskom na studij, tako se barem cinilo, nece vise biti isti…                                                           

 

                                                          ….

 

                  Nakon odlaska sa perona male stanice, gdje kao u pjesmi “sreca nece sici, a tuga nema granica”, Sead Alic je stigao do zagrebackog kolodvora, odakle prije trideset i tri godine pocinje ovaj plodni, stvaralacki zivotopis:

 

                   “Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studirao  filozofiju i kroatistiku. Demonstrator profesoru Grliću. 1978. urednik u redakciji Studentskog lista. Kratko član Kugla glumišta. Kao student, s grupom mladih autora izvodi, u ITD-u, večer poezije i šansona: „Iza“; zajedno s Križevačkim komornim teatrom sudjeluje u predstavama Drama graditelja (na IFSK-u) i Psovka. Član rock grupe Anarhokor.

Objavljivao  prikaze knjiga i tekstove u časopisima: Naše teme, Kulturni radnik, Filozofska istraživanja, Polja, Dometi, Student, Studentski list, Mladina, Zvono, Zarez, Epoha…; sudjelovao predavanjem u prvoj ljetnoj Filozofskoj školi na Cresu. Kratko, član Vijeća Hrvatskog filozofskog društva i voditelj grupe za medije Komunikološkog društva. Magistrirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu s temom: Iskustvo estetičke misli Waltera Benjamina (Gajo Petrović, Nadežda Čačinović, Danilo Pejović).

Prvih godina Radija 101 radio na tom mediju kao urednik i voditelj (Frigidna utičnica, Intervencija i kreiranje prvih reklama Radija 101). Dvije sezone  honorarni asistent marksizma na Građevinskom fakultetu u Zagrebu. Slijede poslovi u izdavačkoj kući August Cesarec, na Z3 TV programu,  te u podružnicama svjetskih marketinških agencija BBDO i PUBLICIS (copywritter i kreativni direktor). Kreator imena i prvog koncepta akcije Dobro je činiti dobro.

U suradnji s Fakultetom političkih znanosti i Otvorenim društvom realizira  seriju filmova o demokraciji; surađuje i na projektima ŠNZ Andrija Štampar;  producira  tridesetak dokumentarnih filmova i oko 120 emisija Knjigom u glavu. Osniva Kulturni centar (KCCK) u Zagrebu. 

Na poslijediplomskom doktorskom studiju književnosti u Rijeci predao doktorat Filozofija i književnost, Od ideologija  zavođenja do manipuliranja medij(im)a.    

Na poslijediplomskom doktorskom studiju filozofije u Zagrebu, prijavio doktorsku radnju: Filozofija medija Marshalla Mcluhana.”

 

                        image002      

            

 

 

          

                  Bez sumnje, nas Dobojlija Sead Alic veliki je bosanski doprinos hrvatskoj kulturnoj sceni. U zivotopisu sa njegove web-stranice: www.seadalic.com sturo su pobrojani realizirani projekti jedne vehementne, osebujne kreativnosti. Ime Seada Alica potpisalo je vise od stotinu raznih eseja, filozofskih tekstova, kulturoloskih osvrta, prikaza filozofskih knjiga i knjiga poezije, pocev od Herberta Marcuse-a, Hegela, Milana Kangrge, Stanka Lasica, pa do Enesa Kisevica i njegovog sonetnog vijenca “Pred partiturom mora” i prvog pjesnickog pojavljivanja naseg Dobojlije Ivana Pranjica, koji je prosle godine u Cakovecu objavio “Rukopis tisine”.

 

  image016

  Iz studentskih dana: rock grupa ANARHOKOR - nastup u Lapidariju.

  U sredini  S.Alic i I. Pranjic

 

                 Alicevo stvaralastvo je u paralelnim tokovima filozofske misli i literature. Završio i kroatistiku, magistrirao filozofiju, da bi, vjerovatno uskoro, bio sublimiran u dvostrukoj  tituli doktora filozofskih nauka i doktora knjizevnosti. Veliki je zaljubljenik i poklonik filozofske doktrine kanadskog filozofa i teoreticara modernih medija Marshalla McLuhana. Ucestvuje i daje svoj doprinos na svim naucnim skupovima posvecenim  tumacenju njegovih teza. Prije par godina objavio je zapazenu knjigu tekstova “filozofske dokolice” pod intrigantnim nazivom “Rodjenje tragedije iz duha novokomponirane glazbe”. Sudeci po rijecima kriticara, knjiga, ciji je naslov nastao kao paradigma poznatog Niceovog rukopisa, je naisla na veoma pozitivan odjek.Tako cuveni Igor Mandic, koji poslovicno ne stedi nikoga, kaze: ”Alic je jedan apsolutno filozofski, kulturoloski obrazovan pisac i pripada novoj skoli nasih mladih filozofa koji se usudjuju sa zrelom filozofskom aparaturom uci u raspravu o suvremenosti, sto su nase profesorske generacije dugo odbijale. Nisu se usudjivali zahvatiti zivo tkivo elektronike, medija, manipulacije, digitalnoga svijeta, opcenito nove stvarnosti…” Robert Perisic u intervjuu povodom izlaska knjige podsjeca da je “u pitanju jedna prilicno ironijska autorska pozicija koja filozofskom nasljedju  pristupa na nacin da ga povezuje sa suvremenoscu i da u toj redukciji ne iskljucuje trivijalne momente…” Kruno Kadrov o toj kolekciji tekstova pisanih u periodu od 20 godina takodjer ima pozitivan stav: ”Vjerujem da jos postoje ljudi koje samo ovakve knjige mogu izvuci iz loseg raspolozenja…”

 

 

 

 

 

                           image004

                                  Doba vjere u promjene (na bolje) posredstvom medija”

 

                Veliki dio svog angazmana Sead Alic je utrosio direktno radeci u medijima. Novinarsko, voditeljsko i urednicko iskustvo sticao je u Studentskom listu i Poletu i na cuvenom  Radiju 101. Ostao je upamcen po provokativnim emisijama koje su znale “zapaliti” slusaoce. Na “sto kecu” promijenio je naglavce reklamne poruke i uveo novi kreativni koncept oglasavanja. Kasnije, na Hrvatskoj televiziji, takodje je inicirao promjene kroz koncept humanitarne akcije “Dobro je činiti dobro”, dok se njegovih 120 emisija “Knjigom u glavu” smatra  najreprezentativnijim uzorkom pregleda suvremene hrvatske knjizevnosti.



image012

Sead Alic sa ekipom njegovog dokumentarca “Sveti gral” u Francuskoj

 

                 Dobojlije zasigurno ne znaju da je nas zemljak pripremio  30 dokumentarnih filmova, od kojih je 20 do sad prikazano na HTV-eu pod nazivom “Price hrvatskih otoka”. Potpisao je i “Meteorsku oluju”,dokumentarac sniman u Mongoliji, u organizaciji i uz sudjelovanje mladih naucnika s fakulteta Fizike u Zagrebu. Pod imenom “Vlast grafitimapripremio je  u saradnji s Fakultetom političkih znanosti deset edukativnih filmova o

 

 

temeljnim pojmovima suvremene političke zbilje. Na OTV-eu dugi niz godina uredjivao je  Kulturni vodic i svakodnevno pratio kulturnih zbivanja u Zagrebu: kazališne predstave, prezentacije knjiga, izložbe, tribine, koncerte. Medju njegovim posljednjim TV projektima bila je dokumentarna reportaza “Sveti gral”, snimana na tragu cuvene  legende u juznoj Francuskoj.

                             image005

                 -Kad taj covjek stigne da spava?- zapitace se neko od nasih citalaca. Sead Alic je ipak stigao da zasnuje obitelj, da ima suprugu Antoniju i dvije kcerke Daliju i Hanu, ali i da bude veliki i srcani agitator kulture.U Zagrebu je prije desetak godina oformio nezavisni kulturni centar (KCCK) koji je sa galerijom, kazalištem, koncertnom dvoranom, TV studijem i knjižarom  bio i ostao prvi pokušaj privatnog  samofinancirajućeg kulturnog centra u Hrvatskoj.   Kao kreativni direktor Phenomene, pobrao je nagradu Opatije za koncept oglasavanja u kulturi. “Phenomena”  je  razbijala sve ustaljene protokole i konzervativne mehanizme koji koce promidzbu kulture. Primjer “Bookfesta”, putujuceg festivala knjige je ilustrativan. Obilazeci Hrvatsku, od grada do grada, izdavaci knjiga, knjizevnici, pjesnici, muzicari, glumci predstavljali su publici u direktnom kontaktu svoja djela.  Nije onda cudo sto se hrvatskom tisku, pisuci o Seadu Alicu i njegovom kreativnom angazmanu, omakao naslov, koji na radost njegovih Dobojlija govori sve: ”Phenomenalno…”

 

                                                     

                                                      ….

              

                   Ako je istina da se u mladosti utvrde temeljne crte licnosti i karaktera, lektira u ovoj nasoj prici nije odigrala neku veliku ulogu. ”Literarna porodica” je bila izvan i iskustveno iznad lektire. Nesto, poput onog vica o Hasi kada ga profesorica pita da li je procitao roman naseg Nobelovca Ive Andrica “Na Drini cuprija” i kada je sa akcentom sarajevske carsije stigao autoritativno “potvrdan” odgovor:

                   -Cuj cit’o, ja ba hod’o po njoj!

 

 

 

P.S.  Nakon sto je ovaj zapis bio spreman za objavljivanje iz Zagreba nam je stigla vijest:

”21. novembra 2007. Sead Alic je odbranio doktorsku disertaciju i postao doktor knjizevnosti.”

 

 

 

                                       Napisao: MIRKO JELEC
                                       e-mail: jelec@telus.net

 

 

 

                              www.tipura.com // Nase novine 2007

 

 

 

                    image010

                    Što dalje, sve dalje, sebi sve bliže”(Sead Alic)

 

     image006

    “Čovjek svašta mora raditi u životu”- S.Alic kao kamerman