SVEDSKI SOCIJALIZAM |
Kad je cuo da smo
iz bivse Jugoslavije, Diegova srdacnost je prerasla u ljubopitljivost. Februarski zimski odmor na
Kubi, na plus 30, na pravom je putu da
sklopi novo prijateljstvo. Sunce upeklo, katamaran sijece prozirnu,
tirkizno-plavu boju mora. Bio nam je pokazao kubansku kucu cuvenog gangstera
Al Kaponea, pa nas je odvezao do koralnog spruda da ronimo i hranimo iz ruke
jato najsarenijih riba sa Kariba, a sad hvata vjetar i jedri, sa pomalo
tajanstvenom namjerom, jos dalje od nepozeljnih usiju. Hoce Diego iz
Matanzasa nesto da nas pita po drugarskoj liniji “komunisticke
internacionale”: -Vidjeli ste, imamo lijepu
zemlju, a zivimo u siromastvu, pedeset godina pod americkom blokadom. Htjeli bismo vise posla,
vise para, bolji zivot, a nismo sigurni sta nas ceka. Vi ste dosli iz
socijalizma, danas zivite u kapitalizmu. Sta je bolje? - pita preplanuli
Cubanero. Daleko smo od obale, niko
nas ne cuje. Pred nama je jedino njegov strah od buducnosti i nasa sumnja sta
da mu kazemo? Je li proslost bila jedino lijepa zbog nase mladosti u njoj? Je
li ova sadasnjost ostvarila san o demokraciji? Je li Bosancima i nekim
Hercegovcima danas ljepse nego juce i hoce li sutra biti bolje nego danas? Diego, jarane moj kubanski,
najbolji ti je socijalizam u - Svedskoj! -Sta
je to, svi idu na Kubu?
Mora da je pravo dobro? - pita me jedan Svedjanin koga znam sa
ondasnje adrese iz Ulice Marsala Tita
43/9 u Doboju. Obojica smo daleko od svoje obale i bas nas briga hoce
li neko da nas cuje i da nas psuje. Lako je zavoljeti salsu i mohito, i svaka
cast Fidelu i Che Gevari, ali svedsko blagostanje i Volvo po glavi stanovnika
preporucili bismo, ipak, dotrajaloj
Internacionali. -Ja uopste nemam dileme,
meni je sad bolje nego ikad ranije, cak sam se ponovo aktivirao u slikarstvu
- veli Vladimir
Vlajkovic,
generacija dobojske gimnazije 78-me. Ozenio je nasu Dobojku Azru godinu prije rata. Imaju
dvoje djece, rodjenih u Skandinaviji. Kcerka
Vanda ima 14 godina i ide u
osmi, a sin Kevin devet ljeta i u trecem
je razredu osnovne skole. Vladimir je svojoj raji poznatiji pod nadimkom
Zica, pa se i ispod slika potpisuje tako u engleskoj verziji Zhitza. Radoznala i svestrana
dusa bavila se lijepim stvarima jos od davnina. Pisao je pjesme, slikao,
dizajnirao, svirao gitaru i klavir. Danas svedske novine pisu o njemu i
njegovom slikarskom talentu. -Poceo sam
da se bavim slikanjem u djetinjstvu, u Osnovnoj skoli “Sutjeska”, ali mi je kasnije muzika
(svirao sam u grupi Atak) zaludila glavu pa sam slikarstvo skoro i zaboravio.
Malo kasnije, u studentskim danima, bavio sam se dizajnom, pa sam pravio
ogrlice i prodavao ih ispred beogradske robne kuce u Doboju. Bio sam pun para :-)
Vladimir Vlajkovic – Zica: pravnik
po edukaciji, slikar po vokaciji Slikar po vokaciji, nas
Svedjanin je pravnik pod edukaciji. Zavrsio je pravo i u Doboju je bio pravi
sudija u pravom sudu. U Svedskoj je opet morao u skolu. Prvo je zavrsio
srednju, pa onda jos tri godine studija
na Malardalen Univerzitetu u Vasterasu da bi konacno postao programer i web-dizajner. U svedskim
novinama reci ce kako je Skandinavija na njegovom zivotnom putu plod slucaja: Nase
pivo, nase more godine 2008. -Dosao
sam u Svedsku znajuci samo za Abbu i Ingemara Stenmarka. Znao sam jos da je Upsala
univerzitetski grad i da je Stokholm sjeverna Venecija! Zahvalan sam sto su
nas prihvatili i omogucili da nastavimo normalan zivot. Iako
duhovitost izvire iza svake njegove misli, Zica je stedljiv na rijecima pa ga
valja malo pogurati specijalnom ponudom. - Majstore, saljem ti par
pitanja. Ako na svako odgovoris sa barem po tri recenice, kad se vidimo,
castim te pivom! Evo rezultata tog
ubjedjivanja: -Kad si i kako si izasao sa familijom iz Doboja? -Negdje 1993. -Jesi li bio poceo raditi u
Doboju prije rata? -Prvo sam radio u Sudu
udruzenog rada u Starom gradu, pa nekoliko mjeseci na zeljeznici u OOUR-u za
sinska vozila, pa kao strucni saradnik u sudu i kasnije kao sudija u
Osnovnom sudu u Doboju. -Kad si poceo svirati sa grupom Atak? Gdje ste svirali? Sta je bilo na repertoaru? -Pa to je davno bilo... Nastupali
smo, sjecam se, u skoli Narodni heroji na maturskoj zabavi, u Omladinskom
naselju, na Prvom glasu Doboja uglavnom kao gosti veceri, na gimnazijskoj
zabavi kao gosti sa pjesmom Galaksija. Sjecam se, profesor Tomac
je sjedio u prvom redu i izgledao je jako zadovoljan. Na repertoaru su bile
moje/nase pjesme i rok klasici. -Kako su protekli prvi dani
u Svedskoj? -Sve djevojke i zene koje
su dolazile u Svedsku su dobivale krznenu bundu. Tako smo i mi dosli
ovdje. -O nastavku skolovanja, kako si postao web-dizajner? -Prvo ucenje svedskog
jezika, pa ponovo gimnazija skracena na jednu godinu, i jos tri godine
fakulteta za "system developer". Family: Vanda,
Kevin i Azra -Cime
se supruga bavi? -Ona
je apotekarski tehnicar i radi
u apoteci. -Sta su najcesci motivi tvojih slika? - Sve ono sto mi je u tom trenutku lijepo. -Koju tehniku koristis? -Akril i
ulje. -Pokriju li izlozbe i prodaja slika godisnji u Jugi? -Pa prosle su godine
pokrili sve troskove ljetovanja u Splitu (Podstrana). -Kako cesto ides u
Bosnu? -Bio sam samo jednom. Mi
ne putujemo kolima nego avionom, pa gdje sleti tu i ljetujemo. -Gdje provodis godisnji
odmor? -Svugdje smo bili, od
Spanije do Dzungle u Doboju. -Imas li pored slikanja
vremena za knjigu, novi film? -Jedino imam
vremena za djeciju domacu zadacu :-) -U kom dijelu Svedske
zivis? Ima li tamo Dobojlija? Druzis li se sa nasim svijetom ili si stekao nove
svedske prijatelje? -Zivim u Västeråsu, dva
prsta lijevo od Stokholma. Nema Dobojlija, a druzim se sa nasom rajom iz
Banja Luke, Tuzle, Sarajeva, a bogami i sa Svedima. “From Sweden
with love”, 2008. acrylic on canvas Tek
na jos jedno dodatno “guranje”, reci ce: -Sa
izlozbama sam krenuo prije tri godine i mogu da kazem da jos uvijek uspijevam
ubijediti Svedjane da je ovo moje brljanje sa bojama na platnu neka
umjetnost. Imao sam desetak izlozbi
do sada i ko zeli moze pogledati
plakate na : http://www.zhitza.se/past.asp a slike na web-stranici http://www.zhitza.se Dzeraldina Zigic, nasa dizajnerka iz
Burlingtona, USA, ce napisati: “Svako
platno utjelovljuje vlastitu tajnu, tajnu samosvjesnosti. Slike su
pune asocijacija, potencijalnih dogadjaja i prica bez pocetka i kraja.” Artist
Lisa
Carlen ce
dodati u impresumu i ovo: “Njegove slike ce potaci imaginaciju i osjecaj kao
da slikate muzikom oko iskopine, bucnom rock-operom, nekad tuznom ceznjivom
narodnom melodijom , a ponekad malo razigranom.” Nasa masta moze svasta! Eto
ocitog primjera: dobojski sudija – svedski slikar! Majstore Vladimire, zvani
Zica, ne moras na Kubu, dodaj malo sarene imaginacije! Zamisli se na nekoj dalekoj pjescanoj obali i naslikaj
kako drug Diego, sa kubanskom cigarom i
bocom ruma, plovi u ljepsu buducnost – u svedski socijalizam. Jedrimo
zajedno, bez straha od dubina!
MIRKO JELEC www.tipura.com // Nase novine 2009. “I
can see for miles”, 2008. acrylic on linen Iz
svedske stampe Jos malo izlozbi, slika i uspomena Galerija Saga, Decembar
2008. “Made of steam” “Exhibition without artist”
“Venecija” Is dobojskog spomenara: Grupa Atak
NA
TAVANU Prolazeci nedavno ulicom Milosa
Kupresa ka Usori, zaustavila nas je zestoka svirka.Na tavanu obliznje kuce
tresti rock. Posto nasoj ljubopitljivosti nema kraja, pozvonili smo i jednom
ljubaznom gospodinu koji nam je otvorio vrata rekli da zelimo na tavan. Bilo
je ocito jos mnogo njih koji su tako, bez ikakvog predstavljanja, njemu
nepoznati, dosli na njegov tavan, jer nam je uctivo pokazao put za
gore.Otvorili smo vrata i bili docekani muzikom i nesvakidasnjim prizorom. Bubnjar je sjedio pognute
glave jer mu krov nije dao da se ispravi, a ostali su stajali na sredini
izmedju kablova, razvodnih kutija, kesa, torbi, pojacala i svega onoga sto se
inace ostavlja na tavanu da bude daleko od pogleda i ruke. I dok su stenjale
zvucne kutije, njih petorica su otpjevali najinteresantniji rock koji smo
ikad culi, rock-en-roll na tavanu u devet navece. Slusajuci ih proveli smo
ugodno vrijeme uz cudan osjecaj, koji, nadajmo se, ne vara da ce momci iz grupe Atak, o kojoj je rijec, ako
ovako nastave uspjeti. Njihova
neizmjerna ljubav prema muzici, uvjereni smo, bice jaca od zvizduka publike,
od mukotrpnog probijanja ka uspjehu. Bilo bi nam stvarno drago
da grupa Atak prebrodi sve prepreke i da svirka na tavanu jednog dana za njih
bude jedna od lijepih uspomena na dane kada se otkrivalo novo.
(Radio-Doboj, Emisija za mlade “Poplit”, 1979.) Grupa Atak: Olivije Vlajkovic, Rosko Elis, Zeljko Bolesnikov, Tvrtko Josipovic i Vladimir Vlajkovic - Zica
*** Na Prvom
glasu Doboja medju najzapazenijim izvodjacima bila je mlada dobojska
grupa ATAK, koja danas gostuje u nasoj emisiji. Pokusacemo, dragi mladi sluasoci, u ovom kratkom razgovoru saznati sto vise o ovoj grupi. Ko su
njeni clanovi reci ce nam
vodja sastava, bubnjar Olivije Vlajkovic: -Pa clanovi
grupe Atak su, kako ste
rekli, moja malenkost Olivije Vlajkovic za bubnjevima, pa zatim moj brat
Vladimir Vlajkovic, solo gitara i klavir,
Rosko Elis,
bas gitara, Tvrtko
Josipovic, ritam gitara i violina,
i Zeljko Bolesnikov, vokalni solista. Vladimir Vlajkovic, solo
gitarista, ce nam reci od kad grupa postoji? -Pa grupa postoji jos od
1976, a zelja za zabavom nas je ponukala da se bavimo muziciranjem. Tvrtka Josipovica, ritam
gitaristu, pitamo sta uglavnom grupa Atak ima na repertoaru? -Na repertoaru imamo stvari
koje su vec duze vremena popularne i najnovije hitove, a takodje sviramo i
svoje stvari koje uglavnom komponujemo u “bugi-stilu”. Roska
Elisa pitamo kako uspijevaju uskladiti svoje svakodnevne obaveze sa svirkom
koja im ocito mnogo znaci: -Pa to ide spontano: ujutro skola –
poslije podne svirka! Zeljko Bolesnikov je
najmladji po stazu clan grupe. Odlicno poznaje engleski, francuski, njemacki,
talijanski i suhili – jezik koji se govorio u Keniji. Pitamo ga kakvi su
planovi ove mlade perspektivne grupe? -U
najblizoj buducnosti imamo nameru da organizujemo nekoliko igranki u Doboju,
tako da okupimo sto vise omladine, da pokazemo sta znamo. A poslije toga imamo
nameru da napravimo nekoliko probnih snimaka da vidimo da li imamo mogucnosti
da snimimo plocu. Ako neko od vas, dragi
slusaoci, zeli da pise grupi Atak neka to izvoli na sljedecu adresu: Grupa
Atak, Ulica Marsala Tita 43/9 Doboj.
(Radio-Doboj, “Poplit”, 1980.) |
|