Na pokusaj da javno progovorim o njemu kao covijeku, o njegovom zivotnom putu o njegovom stradanju, ja koja sam ga najbolje poznavala, odlucila sam se da napisem na sugestiji moja dva sina i mnogih drugih koji traze detalj vise, o Ilijinoj sudbini od 3. maja 1992 pa do onog kobnog dana kada ga igubismo. Sjecanja naviru i pozljedjuju rane; boli, ruka mi drhti. Sve je tako svjeze i ne prolazi, i nikad proci nece. No, bez obzira koje koje bolne trenutke moram proci pretacuci svoja sjecanja i misli u pisanu rijec, a ipak se prihvatam toga.
Marica Tipura Uvod I Biografija I Radni vijek I Skolovanje I Odlikovanje I 1992... |